Prije dvije godine uoči finala Svjetskog nogometnog prvenstva između Njemačke i Brazila jedan izuzetno poznati hrvatski novinar, koji je očigledno u finalu bio navijač njemačke nogometne reprezentacije, na svom Facebook profilu je napisao: “moj ćaća u Argentinu je biža al’ je meni Njemačka bila bliža…”
Ima u tome dosta istine, nekoć su Hrvati morali bježati preko oceana kako bi se spasili od komunističkog progona, kasnije, kad se Jugoslavija lomila pod nestašicom i uslijed neimaštine Titov je režim otvorio vratio i praktički šezdesetih godina u Njemačku, i neke druge zapadne države, poslao oko 600 000 Hrvata, ekonomska emigracija novcem koji je zarađivala, slala u Hrvatsku obiteljima, prijateljima, jedno je vrijeme održavala na životu komunistički režim, što, dakako, nije moglo vječno trajati.
Zašto smo spomenuli Argentinu? Naime, u Hrvatskoj građani iz više razloga, da ih sve ne navodimo, simpatiziraju spomenutu državu, dva možda i najveća nogometaša dolaze iz siromašne, ali ponosne te za sport, posebno nogomet, tenis i košarku talentirane zemlje, mislimo na Diega Maradonu i Lionela Messija. Drugi je razlog veliko sportsko rivalstvo. Političke razloge nećemo posebno potencirati tek ćemo spomenuti okolnosti.
Danas u Zagrebu, u Areni, počinje najveći sportski događaj 2016. godine u Hrvatskoj, finale Davis Cupa između Argentine i Hrvatske. Izbornik argentinske Davis Cup reprezentacije Daniel Oršanić je porijeklom Hrvat, koji, nažalost, nije nikad uspio svladati jezik zemlje odakle su njegovi potomci prije 71 godinu morali pobjeći u Argentinu spašavajući živu glavu pred komunističkim terorom.
“Na hrvatskom jeziku ne znam reći više od “Bok, kako si?” Moja majka je Argentinka, otac Hrvat, a moj je djed umro kada sam imao šest godina. Puno sam slušao baku kako s ocem razgovara na hrvatskom, no nikada me nisu naučili taj jezik…”, kazao je Oršanić.
Oršanić je također bio uspješan tenisač, ali više paru nego u singlu, u dva navrata je stigao do polufinala Roland Garrosa, dakako, u parovima. Inače parovi su nerijetko presudni u mečevima Davis Cupa, zahvaljujući igri parova Hrvatska je u četvrtfinalu, u Portlandu, pobijedila SAD-a budući kako je par Čilić-Dodig bio uspješniji od jednog od najboljih svjetskih parova svih vremena, braće Bryan.
Obitelj izbornika Argentine prošla je kroz jednu tipičnu tragičnu priču, tako svojstvenu za Hrvatsku neposredno prije kraja Drugog svjetskog rata i u prvim godinama nakon najvećeg krvoprolića čovječanstva u njegovoj povijesti. Naime, otac današnjeg izbornika Argentine imao je tek 15 godina kad je 1945. morao otići iz Zagreba, spašavajući goli život dok je stariji brat Oršanić krenuo u zbjeg s prijateljima i nestao u tom zbjegu. Bili su to zbjegovi koji su u ona mračna vremena odnosila veliki broj ljudskih života, do danas sudbine mnogih ljudi ostale su potpuno nepoznate. Glede Oršanića tek se kasnije saznalo da su ga komunisti ubili.
Jedno su vrijeme poslije odlaska iz Hrvatske Oršanići živjeli razdvojeno u Italiji, točnije u logoru Bagnoli kod Napulja, kao i mnogi Hrvati koji su čekali svoju posljednju priliku i brod koji će ih odvesti što dalje od komunističke tiranije. Oršanići su otišli prema Argentini, daleko od domovine, ali su spasili živu glavu.
“Živjeli smo u Novoj Vesi, jednog smo se dana ukrcali u neki auto, cijele dvije obitelji, i pobjegli. Budući da nije bilo mjesta za moga starijeg brata, on je rekao: ‘Nije važno, ja idem sa svojim prijateljima’. Nismo ga više vidjeli. Kasnije smo doznali da su ga ubili. Bili smo tri mjeseca u Austriji i, na kraju ušli u Italiju preko Udina i ostali ondje tri godine. Otac se sakrio u neki samostan, a majka je davala instrukcije u kućama bogatih ljudi. Živjeli smo razdvojeno, kako smo već mogli. Bili smo u logoru Bagnoli, kod Napulja, kao i mnogi drugi Hrvati koji su poslije brodom otišli za Argentinu”, rekao je izbornik Argentine, Daniel Oršanić, koji je rekao isto tako kako ga je djed naučio da se ponosi hrvatski korijenima, iako kad je došao u zemlju pradjedova nije propustio naglasiti da “ima, hrvatsku krv, ali sam sto posto Argentinac…”
“Mi smo iz Osijeka, premda su moji kasnije živjeli u Zagrebu, ali više nemam rođaka u Hrvatskoj. Bio sam u domovini nekoliko puta, no znam da to ne znači poznavati je, nažalost zato što je uvijek posrijedi tema tenisa. Možda bi jedno dulje putovanje bio način da je bolje upoznam? Kako tijekom godine puno putujem zbog tenisa, kad idem na odmor sa svojom obitelji, tražim neko mjesto u blizini”, kazao je za Večernji list Daniel Oršanić.
No, vratimo se načinu na koji su Oršanići dospjeli do Argentine: “Bilo je to dugih i iscrpljujućih 18 dana puta koje nikad više neću zaboraviti: prešli smo Gibraltar i brod se počeo njihati kao u paklu. Proveo sam cijelo putovanje povraćajući, bilo je strašno. Kad smo već bili u Buenos Airesu, otac je počeo raditi kao zidar, pripremajući žbuku za gradnju. Da, u životu se mora biti spreman na sve. I ja sam radio razne stvari, a zatim sam počeo igrati tenis. Godine 1962. bilo je malo posla u Argentini, perspektiva nije bila svijetla, stoga sam se posvetio tome da budem učitelj tenisa. Mislim da su ih bila samo tri u cijeloj zemlji”, poručio je argentinski izbornik koji je svoju domovinu doveo do velikog uspjeha i finala Davis Cupa. Dalje, nadajmo se neće moći.
“Igrači su na razini. Čilić je odličan tenisač, kompletan, u sjajnoj formi. Ćorić je mlad, no za svoje godine prilično zreo. Dodig se pak već nekoliko godina smjestio u igri parova i igra jako dobro”, pohvalio je Hrvatsku Daniel Oršanić i njene izglede u finalu.
Podsjetimo, Argentina je u polufinalu u gostima svladala Veliku Britaniju, što je prema njegovim riječima bio veliki izazov, a ključna je bila pobjeda Juana Martina del Potra protiv Andyja Murraya prvoga dana meča. Susret protiv Hrvatske bit će nova prilika za Del Potra da dokaže kako je spreman vratiti se u sam svjetski vrh. Pobjednik US Opena iz 2009. godine i nekada četvrti igrač svijeta posljednjih godina imao je velikih problema s ozljedama zapešća, a propustio je i sedam mjeseci ove godine prije no što se vratio Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, gdje je osvojio srebrnu medalju.
Dobra je stvar da se Marin Čilić nalazi u velikoj formi te da je u ovom trenutku sposoban pobijediti baš svakoga, pa i Del Potra.
