Danas se navršava 29 godina od najveće svjetske nuklearne nesreće koja je kontaminirala veliki dio Europe, a njezine posljedice osjećaju se i danas.
Na današnji dan 1986. godine u 1:23h došlo je do eksplozije reaktora broj 4 nad kojim je izvođen eksperiment kojim se trebalo utvrditi mogu li turbine pri gašenju, u slučaju da ne postoji vanjsko napajanje električnom energijom, osigurati dovoljno energije za održavanje sustava hlađenja reaktora dok se ne uključe dizel agregati. Iako je prethodni eksperiment proveden uspješno, rezultati su bili ispod očekivanja pa su napravljena izvjesna poboljšanja koje je trebalo ispitati.
Nedovoljno stručnom procjenom, prilikom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je nenadano dovelo do opterećenja sustava. Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi, nakon čega je došlo do eksplozije.
Čimbenici koji su doprinijeli nesreći su neadekvatno obučeni djelatnici koji su uglavnom prethodno radili kao inženjeri na termoelektranama na ugljen ali prema posljednjem izvještaju iz 1991. godine kao uzrok su dodane i greške pri dizajnu samog reaktora, točnije u šipkama koje kontroliraju rad reaktora.
Eksplozijom reaktora broja 4 NE Černobil koja je s radom započela 1977. godine u atmosferu je oslobođena velika količina radioaktivnih čestica koje su se zatim uzdigle na visinu od 1500 metara i nošene vjetrom krenule prema Skandinaviji, zatim i središnjoj i jugoistočnoj Europi.
Nuklearni požar trajao je 10 dana, a oslobodio je oko 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu. 70% radioaktivnih čestica vjetrovi su odnijeli prema Bjelorusiji koja je dodatne posljedice osjetila više nego sama Ukrajina, a petog dana nakon eksplozije prve radioaktivne čestice zabilježene su i na tlu Hrvatske.
Sveukupno preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi
U samoj eksploziji poginulo je dvoje ljudi, dok je 28 spasioca uglavnom ukrajinskih vatrogasaca koji su prema naredbi bez potrebne zaštite trebali ugasiti požar na mjestu nuklearne nesreće umrlo u prva tri mjeseca nakon eksplozije reaktora, a prema ukrajinskim podacima više od 25.000 ljudi koji su sudjelovali u sanaciji kontaminiranog područja elektrane umrlo je poslije nesreće.
Neslužbeni izvori procjenjuju da je od posljedica radijacije sveukupno preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi.
Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog zračenja osjetilo je do 5 milijuna ljudi. Broj ljudskih žrtava do danas je ostao nepoznat. Još uvijek ljudi umiru od posljedica izloženosti radijaciji.
Černobilska katastrofa pokrenula je borbu europskih organizacija protiv europskih nuklearnih postrojenja i buđenje dublje ekološke svijesti koja se proširila cijelim svijetom, a sama elektrana je nakon još jednog incidenta i požara koji je izbio 1991 godine i službeno ugašena 2000 godine.
Ukrajinske vlasti već godinama aktivno surađuju sa svim relevantnim svjetskim organizacijama i institucijama, kako bi se adekvatno zaštitilo zdravlje ljudi pogođenih tom nesrećom, kao i prirodni okoliš u blizini elektrane.
U radijusu od 30 kilometara od mjesta nuklearne nesreće, proglašena je Černobilska zona – zona otuđenosti, gdje se unatoč rizicima po zdravlje ljudi, vratilo uglavnom autohtono starije stanovništvo, koje ondje uz svu pomoć države živi na vlastitu odgovornost.
Bez adekvatne zaštite
Neke procjene govore da će Černobil ostati radioaktivan još najmanje 48.000 godina. No neki stručnjaci tvrde da bi ljudi mogli ponovno početi naseljavati taj dio Ukrajine nakon 600 do 900 godina. Do tada bi se, prema njihovim predviđanjima trebali razložiti, tj. razrijediti najopasniji elementi.
Iako službeni izvori još nisu potvrdili broj mrtvih u posljedicama černobilske katastrofe, taj broj kreće se oko 30 do 50 ljudi, neslužbeni izvori procjenjuju da je od posljedica radijacije sveukupno preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi. No konačne zdravstvene posljedice još ni dan danas nisu poznate, a tako će vjerojatno ostati još nekoliko desetljeća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
