Prije uvođenja tog broja nije postojala nikakva posebna linija za hitne pozive, nego bi se u takvim slučajevima okrenulo nulu i dobilo operatera, kao da se radi o bilo kojem drugom (običnom) pozivu. Prvi broj koji se birao za prijavu hitnih stanja bio je 999.
Na današnji dan 1937. otvorena je prva telefonska linija za hitna stanja uopće. Dogodilo se to u Londonu, a broj koji je trebalo birati bio je 999. Prije uvođenja tog broja nije postojala nikakva posebna linija za hitna stanja, nego bi se u takvim slučajevima okrenulo nulu i dobilo operatera, kao da se radi o bilo kojem drugom pozivu. Operater bi onda saslušao pozivatelja i preusmjerio ga na potrebnu službu. Problem s tim starim sustavom bio je u tome što su operateri bili prezauzeti običnim pozivima, pa se znalo dogoditi da bi hitan poziv morao čekati, bez ikakvog prioriteta. Nakon uvođenja novog broja 999, kad bi netko okrenuo taj broj, operaterima se u centrali upalila crvena lampica i oglasio se zvučni signal. Time su oni bili upozoreni da odmah preuzmu takav poziv.
Zašto je odabran broj 999? U to doba brojevi su se još birali okretanjem brojčanika, a ne tipkanjem kao danas. Zbog toga se općenito težilo za brojevima koji su zahtijevali veću vrtnju, jer se takve teže moglo slučajno nazvati (primjerice, 111 nije dolazio u obzir jer se mogao aktivirati čak i greškom, npr. uslijed dodira slabo izoliranih žica). S druge strane, željelo se broj kojeg se na brojčaniku može napipati čak i u mraku ili u dimu od požara (a broj 9 nalazi se prvi do kraja brojčanika).
Danas, kad se brojevi biraju dodirom, a ne okretanjem brojčanika, broj 999 nije toliko dobar jer se lako može slučajno aktivirati. U Europi je danas općenito prihvaćen broj 112, a u SAD-u 911. Zanimljivo je da se u Velikoj Britaniji još uvijek za hitne pozive može koristiti broj 999, uz europski standardni 112.
