Genocid je najteži zločin po međunarodnom pravu, ali i najteže dokaziv, piše u utorak France Presse u povodu 20 godina genocida u Srebrenici, za koji je osuđeno nekoliko vojnih zapovjednika bosanskih Srba.
Uoči dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici Vijeće sigurnosti UN-a glasat će o prijedlogu rezolucije Velike Britanije u spomen na taj događaj. Srbija je prošli tjedan oštro kritizirala nacrt dokumenta jer pokolj 8000 Bošnjaka naziva genocidom.
Riječ genocid, izvedena od grčkog “genos” (pleme, rod, narod) i latinskog sufiksa -cid (od latinskog “caedere”, ubiti), skovao je 1944. Raphael Lemkin, poljski Židov, savjetnik u američkom ministarstvu rata, kako bi označio zločine koje su počinili nacisti nad Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata.
Prvi put ga je u pravnom kontekstu upotrijebio Međunarodni vojni sud u Nuernbergu 1945., prilikom podizanja optužnice protiv nacističkih dužnosnika, koji su na kraju bili osuđeni zbog zločina protiv čovječnosti.
U međunarodnom pravu, genocid je priznat od 1948. Konvencijom UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. U njoj se navodi niz zločina, među kojima ubojstvo, koji ga čine pod uvjetom da su počinjeni “u namjeri da se uništi, u potpunosti ili jednim dijelom, neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu”.
Pokolj u Srebrenici 1995., u kojem su bosanski Srbi ubili gotovo 8000 muslimana, Međunarodni sud pravde (ICJ), najviša pravna instanca UN-a, priznao je kao genocid 2007.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) prvi je sud koji je donio presudu za genocid u Europi.
Presuda je 2001. izrečena protiv bosanskog Srbina Radislava Krstića zbog njegove uloge u pokolju u Srebrenici.
ICTY je donio još četiri presude zbog genocida za taj pokolj, najgori u Europi od Drugog svjetskog rata, a dva procesa za genocid još su u tijeku – protiv političkih i vojnih čelnika bosanskih Srba, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Drugdje u svijetu, Armenija smatra genocidom pokolj stotina tisuća Armenaca u Osmanskom Carstvu tijekom Prvog svjetskog rata, tvrdeći da je tada ubijeno milijun i pol ljudi.
Turska kategorički odbija priznati da je riječ bila o planiranoj eliminaciji Armenaca i tvrdi da je zbog borbi i gladi stradalo oko 500.000 Armenaca koji su bili na strani njezina neprijatelja Rusije. Armenski genocid priznali su parlamenti više država (Rusije, Belgije, Švicarske, Kanade, Švedske, Francuske i Europski parlament).
U genocidu u Ruandi 1994. stradalo je 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua, po podacima UN-a. Nakon toga u Arushi u Tanzaniji je osnovan Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području Ruande koji je od 1998. donio dvadesetak presuda za genocid ili suučešništvo u genocidu.
U Pnom-Penu, sud pod pokroviteljstvom UN-a sudi dvojici posljednjih živućih visokih dužnosnika kambodžanskog režima Crvenih Kmera (1975.-1979.).
Međunarodni kazneni sud izdao je također uhidbeni nalog protiv sudanskog predsjednika Omara al-Bašira zbog zločina nad civilima u Darfuru.
