O izborima u SAD-u piše se i komentira iz različitih kutova. Toj je pluriperspektivnosti jedan “bizarni” fenomen promaknuo. Radi se o cenzuri, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Kroz povijest politička je moć, vlast, cenzurirala medije, bilo da se radi o demokratskim ili totalitarnim režimima. U aktualnom srazu Bidena i Trumpa dogodio se obrnuti proces, da mediji cenzuriraju vlast. Twitter je sustavno cenzurirao Trumpove objave. Nazvali su to “proaktivno nadgledanje“, ma što to značilo. K tome, ako i ne blokiraju objavu, na Twitter stavljaju upozorenje da bi objava “mogla sadržavati netočne informacije“. “Mogla“?
(…)
Tko su oni da narodu uskrate mišljenje demokratski izabranog predsjednika, bilo krivo ili pravo?
Ovih pak dana, nakon što Biden vjerojatno odnosi (Pirovu) pobjedu, nastavlja se cenzuriranje Trumpa i njegovih, Trumpa koji je vlast, još dva mjeseca predsjednik najmoćnije države na svijetu. Twitteru su se pridružili Facebook i Tik Tok koji brišu stotine tisuća objava koje se odnose na stavove trumpista, a Tik Tok tu praksu obrazlaže “redovitim moderiranjem u pristupu dezinformacijama, govoru mržnje i ostalim sadržajima koji krše naša pravila”.
(…)
Ovdje nisu bitni ni Trump ni Biden, pa ni rezultati izbora, već činjenica da akter cenzure nije politička moć, već da mediji cenzuriraju političku moć. To je novi fenomen koji je Zemmour na CNEWS-u nazvao “medijskim pučem“ na Trumpa. Cenzurirati predsjednika SAD-a!?
Cenzuriralo se, doduše, i Bidena, ali na obrnuti način, način koji je potpuno raskrinkao ovu praksu “istinoljubivosti“. Naime, isti ti mediji zataškali su veliku koruptivnu aferu Bidenovih s Ukrajincima i Kinezima, gdje je sam Biden zlorabio, tada, političku moć potpredsjednika da bi vršio pritisak na pravosuđe druge zemlje i spašavao svog zaigranog sinčića, lopužu.
Na djelu je opasan proces, uvod u novu vrstu diktature, u digitalnu diktaturu globalnog karaktera za koju je orwelovština Snjeguljica. Bez patuljaka.
Taj proces je ekonomistica s Harvarda Shishana Zuboff nazvala “nadzorni kapitalizam“, koji putem digitalne diktature, čije je nastupanje ubrzala pandemija COVID-a, zahvaća svojom kontrolom, cenzurom i manpiluacijama sve ljudske djelatnosti, od odgojno-obrazovnog procesa, do ekonomije i politike.
Sve se virtualizira, a mala skupina digitalnih oligarha postaje neka vrsta globalne vlade u sjeni koja je iznad i predsjednika SAD-a: Amazon, Google, Microsoft, Apple, Zoom, zajedno s Facebookom Marka Zuckerberga (vlasnik Instagrama i WhatsAppa), te druge kalifornijske korporacije iz Silicijske doline – povezane s američkim sigurnosnim aparatom i dubokom državom – glavni su generatori toga totalitarnog procesa, koji se ne tiče samo Trumpa, demokracije, slobode govora (protiv laži se ne ide cenzurom, već istinom), već svih nas, jer se svijet pretvara u njihovu elektroničku krletku, a mi, male beštije koje, htjele-ne htjele, moraju igrati po njihovim pravilima totalitarne igre, postati njihova roba za prodaju i kontrolu. Da je Goebbels imao takve platforme, tenkovi, avioni, bombe bili bi suvišan trošak, greška javne nabave…
Digitalna kolonizacija kao novi oblik vladanja nad ljudima i državama zapravo je dosad najgori oblik totalitarizma protiv kojeg se nemoguće boriti, jer biti offline znači biti ekonomski i egzistencijalno mrtav. Ili uđi u njihovu elektroničku krletku, ili ne postojiš.
Kineska (!) 5G mreža dodatno će ojačati ovaj proces. Demokracija kakvu smo poznavali, ekonomija kakvu smo poznavali, humanitet kakav smo poznavali, bit će pokoreni, tek nekakav privid slobode protiv kojeg će se biti nemoguće pobuniti, niti će se, vjerojatno, itko pobuniti jer će život u krletci postati nešto prirodno, samorazumljivo.
(…)
Još je Međunarodni sajam u Chicagu 1933. izbacio veoma jasan slogan: “Znanost istražuje, industrija primjenjuje, čovjek se konformira“. Tko se ne konformira, ne prihvati zakonitosti krletke, postaje dio “kulture škarta“, kako je govorio papa Franjo.
U kontekstu virtualizacije svih sfera života, gdje tehnokracija zamjenjuje demokraciju, korporativizam kapitalizam, a obrazovni proces zamjenjuje dresura na tehnomarksističkoj matrici, dilema Trump ili Biden je sekundarna, a sva ta zapjenjenost smiješna. Bez konformiranja ovom procesu (ne) možete postati predsjednik SAD-a, a uskoro ni mnogo toga drugoga.
Uostalom, Kina je pokazala da kapitalizam, suprotno dogmi Čikaške škole, savršeno funkcionira i bez demokracije i slobode (govora i mišljenja).
Tko je pobjednik izbora u SAD-u? Silicijska dolina i duboka država.
Cijeli svijet će uskoro postati – Kina, s kojom siliconoidi već desetljećima sasvim dobro surađuju.
(P.S. Hrvatice i Hrvati, jeste li za elektroničko glasovanje?)
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
