Nakon što je Haški sud odbio zahtjev da se Hrvatska uključi u žalbeni predmet protiv šestorice bivših visokih dužnosnika tzv. Herceg-Bosne Ministarstvo pravosuđa ustvrdilo je da bi u tom postupku dokazivala upravo ono što je žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrdilo svojom odlukom, a to je da se presuda raspravnog vijeća odnosi samo na šestoricu optuženika, a ne i na odgovornost Republike Hrvatske.
“Republika Hrvatska bi, da joj je odobren status prijatelja suda, u tom postupku dokazivala da nije bilo sudjelovanje hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu, presumpciju nevinosti trojice preminulih hrvatskih dužnosnika i da bilo kakvi zaključci o trojici hrvatskih dužnosnika ne predstavljaju odgovornost države. Drugim riječima, Republika Hrvatska bi u tom postupku dokazivala upravo ono što je žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) potvrdilo” svojom odlukom, odgovorilo je ministarstvo u utorak Hini.
Pojašnjavaju da je u obrazloženju odluke navedeno da se presuda raspravnog vijeća odnosi samo na šest optuženika.
“Navedeno je i da Raspravno vijeće nije donijelo nikakve konkretne zaključke o sudjelovanju hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu slijedom čega je presumpcija nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika ostala netaknuta. Pored toga, u obrazloženju odluke jasno je naznačeno da se zaključci raspravnog vijeća o trojici hrvatskih dužnosnika ne odnose na odgovornost Republike Hrvatske”, ističu u ministarstvu.
ICTY je 2013. osudio Prlića, Stojića, Praljka, Petkovića, Ćorića i Pušića za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je za cilj imao progon i etničko čišćenje Bošnjaka s područja Herceg-Bosne, koju su htjeli priključiti “Velikoj Hrvatskoj”.
Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Hrvatska je tražila da joj se dopusti uključenje u žalbeni postupak kako bi osporila zaključke prvostupanjske presude u kojoj stoji da su šestorica optuženih sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu skupa s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, bivšim ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Hrvatske vojske Jankom Bobetkom.
ICTY-jevo odbijanje da se RH uključi u proces BiH Hrvatima očekivano
Odvjetnice BiH Hrvata rekle su u utorak Hini kako nisu iznenađene odlukom Haškog suda da odbije zahtjev Hrvatske da se uključi u njihov prizivni proces smatrajući da je to prema pravilima suda, a jedna od njih drži da sada postoje veliki izgledi da neće opstati optužba za udruženi zločinački pothvat u koji su navodno bili uključeni i najviši dužnosnici Hrvatske iz doba rata u BiH.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) priopćio je u utorak kako je odbio kao neosnovan zahtjev Hrvatske da se kao prijatelj suda uključi u prizivni predmet protiv šestorice Hrvata bivših dužnosnika Herceg-Bosne.
Hrvatska je tražila uključenje u postupak kako bi osporila zaključke prvostupanjske presude iz svibnja 2013. da su šestorica optuženih sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu skupa s, u međuvremenu umrlim, prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Hrvatske vojske Jankom Bobetkom jer krši presumpciju nevinosti Tuđmana, Šuška i Bobetka, te pogrešne zaključke u odnosu na navodnu uključenost Hrvatske u zločine nad Bošnjacima.
ICTY je odbijajući uključenje Hrvatske rekao kako se zaključci o odgovornosti odnose samo na optužene, ne i na Tuđmana, Šuška i Bobetka koji nisu bili optuženi tako da presumpcija njihove nevinosti nije narušena. Predsjednik suda Carmel Agius u odluci isto tako navodi da ICTY ima nadležnost samo nad osobama a ne nad državama te da spominjanje hrvatskih dužnosnika ne predstavlja zaključke o odgovornosti Hrvatske.
Odvjetnica Vesna Alaburić, koja u tom predmetu zastupa Milivoja Petkovića, kazala je da nije iznenađena tom odlukom jer se ona po njezinu mišljenju temelji na pravilima Haškog suda.
“Sada je Haški sud rekao da se svaka kaznena presuda odnosi isključivo na osobe koje su bile optuženici, a da ako se neke osobe i spominje kao članove udruženog zločinačkog pothvata, time se ni na koji način ne govori niti prejudicira da se radi o njihovoj kaznenoj odgovornosti za kaznena djela koja su počinili pojedini drugi pripadnici udruženog zločinačkog pothvata”, kazala je.
“Drugo obrazloženje je da se ni na koji način ne inkriminira hrvatsku politiku kao takvu, niti da se presuda odnosi na Republiku Hrvatsku kao državu zato što je Haški sud nadležan odlučivati isključivo o individualnoj kaznenoj odgovornosti, pa da zbog ova dva spomenuta razloga razlozi koje Hrvatska navodi za potporu svoga zahtjeva zapravo ne mogu opstati i zato se hrvatski zahtjev odbija”, dodala je.
Odvjetnica Nika Pinter, koja zastupa Slobodana Praljka, također je kazala kako je bilo teško vjerovati da će hrvatski zahtjev biti prihvaćen, smatrajući da ga je Hrvatska uložila možda malo prekasno, tek u žalbenoj fazi postupka.
Obrazloženjem Prizivnog vijeća Haškog suda je, međutim, zadovoljna i drži da sada postoje veliki izgledi da optužbe za udruženi zločinački pothvat neće moći opstati.
“To je odlično i suprotno onom što piše u presudi i onom što piše u optužnici”, kazala je. “Razlozi su plauzibilni, svakako, i optimistični.”
“Ako Hrvatska nije optužena, ako Tuđman i Šušak nisu pod postupkom, ako nisu kao mrtvi optuženi i uopće nisu optuženi, postoji velika šansa da neće moći opstati ni udruženi zločinački pothvat, jer su oni i Hrvatska u presudi direktno navedeni”, drži ona.
Pinter je kazala da će se statusna konferencija u tom predmetu održati 19. ili 20. rujna i tada će se vjerojatno znati kada će biti žalbena rasprava.
ICTY je 2013. prvostupanjski osudio Jadranka Prlića, Bruna Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića na ukupno 111 godina zatvora za ratne zločine u BiH od 1992. do 1994., kako kaže presuda, sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu koji je za cilj imao progon i etničko čišćenje Bošnjaka s područja Herceg-Bosne, koju su htjeli priključiti “Velikoj Hrvatskoj”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
