Novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu trebalo je manje od 17 mjeseci da dođe do Bijele kuće, čime je nadmašio rivale koji su to sanjali godinama. Ali njegove političke ambicije ipak su stare gotovo tri desetljeća.
Milijarder je svoj interes za Ovalnim uredom prvi put natuknuo 1998. u showu slavne Oprah Winfrey.
“Mislim da bih pobijedio. Sigurno se ne bih kandidirao da izgubim”, rekao je Trump legendarnoj voditeljici.
“Ljudima je dosta gledati kako se Amerika pljačka”, dodao je tada.
Autor bestsellera “Umjetnost pregovaranja” u to je vrijeme imao 42 godine. Nije se kandidrao te godine, ali sjeme je posijano.
Počeci i proboj
Trump je 1999. otišao korak dalje. Napustio je republikance i najavio da se će se kandidirati za Reformističku stranku, te da neće zastupati ni konzervativne niti liberalne stavove, nego će “raditi za američke radnike”.
Kritizirao je tada Njemačku, Francusku i Japan, države za koje je smatrao da se u međunarodnoj trgovini ponašaju nepravedno prema SAD-u.
Trump je odustao od kandidature nakon četiri mjeseca, ali je oblikovana osnova njegove politike, na koju će se nadovezati i sedamnaest godina kasnije.
U lipnju 2015., kad se zakuhtavala utrka za Bijelu kuću, Hillary Clinton i Bernie Sanders dominirali su demokratskim nominacijama, a 11 republikanaca, uključujući Jeba Busha, Marca Rubija i Teda Cruza već se natjecalo za nominaciju svoje stranke.
Trump tada u blještavom predvorju svog Trump Towera na Manhattanu najavljuje kandidaturu, obvezujući se da će “Ameriku ponovno učiniti velikom”, što je postao slogan njegove kampanje.
Mjesec dana poslije već je vodio u anketama.
Njegova kandidatura pokazala se senzacijom. Zaredale su se kontroverze, grube je riječi odašiljao na razne adrese, ponekad opravdano, a ponekad i ne. Njegova prisutnost na kabelskim programima je rasla, a skupa s njom, unatoč izloženosti beskrajnim kritikama, i njegova popularnost.
Politički establišment ostao je šokiran kad je Trump 7. prosinca 2015., mjesec dana nakon napada u Parizu u kojem je ubijeno 130 ljudi, predložio da se svim muslimanima zabrani ulazak u SAD. Usprkos tome Trumpova popularnost postojano je rasla.
Carl Icahn: Bez Trumpa SAD bi se kretale prema socijalizmu
Predizbori
Na početku predizbora u veljači 2016. republikanci su bili uvjereni da će Trump kao protestni kandidat doseći svoj vrhunac na podršci od 30 do 35 posto, te da će zatim neki drugi kandidat konsolidirati ostatak glasača i pobijediti multimilijardera.
No pokazalo se da stranačka baza otvoreno iskazuje nezadovoljstvo i pridružuje se protestnom valu koji su promicali Trump i Ted Cruz, teksaški senator s podrškom pokreta Tea Party.
Cruz je 1. veljače postigao neuvjerljivu pobjedu na prvim predizborima u Iowi i pokazalo se da će se utrka voditi između baš te dvojice kandidata koji nemaju podršku republikanskog establišmenta.
Trump je polako stekao prednost nad svojim rivalom, što je izazvalo stvaranje pokreta “Bilo tko osim Trumpa”, uz milijune uloženih dolara u tu svrhu.
No početkom svibnja Trump osvaja nominaciju, te se pobjedonosno penje na pozornicu u Clevelandu i objavljuje: “Amerika na prvom mjestu!”
Prava borba tada je tek počela.
Gates poziva Trumpa da nadahne Ameriku poput Kennedyja
Bernie Sanders: Trump je pobijedio jer je govorio iz srca – ljudima je dosta isprazne retorike!
Meta: Clinton
Trumpova pobjednička taktika nije se puno promijenila u borbi protiv demokrata koji su imali više novca za kampanju i uživali su potporu aktualnog predsjednika Baracka Obame.
Znao je Trump u svoju korist upotrijebiti protuelitističke osjećaje koji su bili prisutni u zajednicama diljem SAD-a, te je unatoč nesvakidašnjoj retorici uspio ujediniti većinu birača svoje stranke.
Na skupovima koji su nekad privlačili i desetke tisuća pobornika, Trump je Clinton prikazivao kao ultimativnu pripadnicu političkih elita povezanu s Wall Streetom i političkim statusom quo, te je pozivao na njezino pritvaranje zbog skandala oko elektroničke pošte.
U rujnu je iskoristio upalu pluća Hillary Clinton kako bi insinuirao da je 68-godišnja bivša državna tajnica preslaba da bi vodila državu. Usprkos tome, zaostajao je za njom u anketama.
Trump je dodatno pogoršao svoju situaciju kad se sukobio s roditeljima američkog vojnika muslimana koji je poginuo u borbi, te s bivšom misicom. Na vidjelo su izašle i kontroverze oko plaćanja poreza, a mjesec dana prije izbora objavljena je stara snimka u kojoj se Trump hvali svojim “zavodničkim postignućima”.
U završnim tjednima kampanje politički vjetrovi ipak se okreću u Trumpovu korist.
WikiLeaks 7. listopada objavljuje elektroničku poštu Johna Podeste, šefa kampanje Hillary Clinton, u kojima se pokazuje cinizam i nesmotrenost njezinog političkog kruga.
Ta objava, te iznenadno ponovno otvaranje istrage FBI-ja o tom slučaju, pokazala se poraznom po Clinton koja je smatrala da je već završila s tom temom.
Tome unatoč, ankete su prije samih izbora 8. studenog kazivale da je Clinton i dalje u prednosti.
No na iznenađujuće neizvjesnim izborima, raširena antipatija prema Clinton i Trumpove protestne poruke naišle su na plodno tlo. Njujorčanin je na iznenađenje mnogih pobijedio u ključnim sjeveroistočnim saveznim državama.
Zanimljivo je da se velik dio svijeta iznenadio time što su radnički glasači iz tih država, koji su nekad podržali Obamu, sada favorizirali republikanskog kandidata.
Soros: Trump je budući diktator i prevarant, a Amerika gubi pozicije u svijetu!
Michael Moore: “Pripremamo marš stotina tisuća ljudi u Washington, nakon inauguracije Trumpa”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
