SAD prodaje Rusiji telekomunikacijsku i internetsku opremu, a uvoze rusko umjetno gnojivo

Biden
Fah

Sjedinjene Države prošli su tjedan ukinule sankcije Rusiji na isporuku telekomunikacijske i internetske opreme. Prethodno ublažavanje od strane Washingtona odnosi se na ukidanje sankcija za ruska umjetna gnojiva: američke tvrtke mogu ih kupovati na međunarodnim tržištima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Europska unija svoju je odluku donijela: revno i poslušno preuzet će (već je i preuzela) ulogu ključnog igrača tzv. kolektivnog Zapada na isturenoj fronti, na kojoj će se direktno – na život i smrt, uhvatiti u koštac sa svojim velikim istočnim susjedom – Rusijom, piše geopolitika.news

Bruxelles i ključne europske prijestolnice, a za njima, inercijom, i sve druge – (ne)voljno su prihvatile spomenutu zadaću od strane Washingtona, koji će se, u međuvremenu, dok EU „sređuje“ Ruse, prebaciti istočnije, u azijsko-tihooceansku regiju – u pripremi za veliki obračun s Kinom.

SAD ukinule sankcije na telekomunikacijsku i internetsku opremu

Ali kao uvod u ovu temu najprije želim ukazati na dvije zanimljive vijesti:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sjedinjene Države prošli su tjedan ukinule sankcije Rusiji na isporuku telekomunikacijske i internetske opreme. Prethodno je Washington ukinuo sankcije i na isporuke gnojiva iz Rusije. Te je odluke donio Ured za kontrolu inozemne imovine (OFAC) američkog Ministarstva financija i o tome izvijestio na svojoj službenoj stranici. Obje ih možete pogledati na slijedećim poveznicama:

https://home.treasury.gov/system/files/126/russia_gl25.pdf i

https://home.treasury.gov/system/files/126/russia_gl6a.pdf

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Evo i citata: „Dozvoljen je izvoz, prodaja, opskrba, izravno ili putem drugih zemalja, s područja Sjedinjenih Država uz sudjelovanje državljana SAD-a usluga, softvera, opreme ili tehnologije potrebne za razmjenu telekomunikacija na Internetu. Ovlaštenje uključuje pružanje tehnologije za razmjenu trenutnih poruka, videokonferencije, chat i e-poštu, društvene mreže, dijeljenje fotografija, filmova i dokumenata, web pretraživanja, bloganje i registraciju domene.”

Prethodno ublažavanje od strane Washingtona odnosi se na ukidanje sankcija za ruska umjetna gnojiva: američke tvrtke mogu ih kupovati na međunarodnim tržištima. To proizlazi iz spomenute dozvole OFAC-a od 24. ožujka.

Zašto Amerikanci žele rusko gnojivo?

Gnojiva su uvrštena na popis vitalnih dobara dopuštenih za promet, kao i poljoprivredni proizvodi, lijekovi i medicinski proizvodi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ova odluka će zaštititi ruska mineralna gnojiva od mogućih sankcija. U Sjedinjenim Državama, isporuke iz Rusije činile su 6% ukupnog uvoza kalijevih gnojiva, 20% diamonijevog fosfata i 13% karbamida”, kažu analitičari Aton IC u komentaru američke odluke.

Rusija zauzima oko trećine svjetskog tržišta raznih vrsta gnojiva. Bjelorusija, koja je također pod sankcijama, čini 20% svjetskog izvoza, dakle, zajedno s Rusijom oko polovice. Nakon uvođenja sankcija, cijena gnojiva ažurirala je povijesne rekorde, što je dovelo i do novih rekorda u cijenama hrane u svijetu. Fosfatna gnojiva poskupjela su 2 puta do ožujka 2022. od listopada 2021., kalijeva gnojiva – za 30–50%. Kao rezultat toga, svi glavni proizvodi – pšenica, suncokretovo ulje i namirnice od njih – brzo su dosegle nove cjenovne rekorde.

EU ne želi rusko gnojivo, ali još ne zna gdje nabaviti drugo

Sad se opet vratimo početku teksta odnosno Europskoj uniji. Navedene vijesti o ukidanju američkih sankcija teško se mogu pronaći u europskim medijima, a jasno je i zašto. EU, za razliku od SAD-a, nije ukinula sankcije na uvoz ruskih i bjeloruskih gnojiva. I to usprkos povećanju cijena hrane, deficitu pojedinih prehrambenih proizvoda i, što je još gore, sve učestalijih prosvjeda europskih poljoprivrednika koji ukazuju na krajnje ozbiljne probleme u svezi nestašice gnojiva i njihove višestruko povećane cijene – što može katastrofalno utjecati na predstojeću sjetvu i prinose. Dakle – perspektiva u EU je vrlo mračna ukoliko se nešto žurno ne učini po tom pitanju. Ali čini se – ponos, ego i bespogovorni posluh prekooceanskom „velikom bratu“ ipak su važniji od interesa vlastitog stanovništva.

Ali zato se EU prošli tjedan odlučila i za novi – peti sankcijski paket protiv Rusije, očito u skladu sa spomenutom „konačnom odlukom“ o svom pretvaranju u do zuba naoružani proturuski bedem – spreman za „igru“ dugotrajnog iscrpljivanja po načelu „kome će prije crknuti krava“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Taj peti paket  odnosi se, između ostalog i na embargo na uvoz ruskog ugljena, s razdobljem odgode od 120 dana kako bi se državama članicama dalo vremena da pronađu alternativne dobavljače.

Njemačkoj će za to trebati barem četiri mjeseca, izjavio je 8. travnja kancelar Olaf Scholz (info: Reuters). Vjerojatno pod utjecajem prethodnog izvješća njemačkog Ministarstva gospodarstva pripremljenog za parlament, u kojem upozorava kako će Njemačka vjerojatno morati isključiti neke od svojih elektrana ako odmah prekine uvoz ruskog ugljena. Neposredna zabrana uvoza ruskog ugljena dovela bi do njegove “nestašice nakon nekoliko tjedana”, navodi se.

„Vatrogasne mjere“

Slične odluke o bojkotu Europska unija planira i po pitanju uvoza ruskog plina i nafte, ali se, za sada – boji takve radikalne odluke. Dovoljno je ukazati na to koliko je „natezanja“ bilo među državama članicama i „samo“ po pitanju ugljena ali i mnogo toga drugog vezano uz ranije uvedene sankcije, o čemu se nerado govori. Tako izgleda (a to se i želi prikazati) kako Bruxelles gotovo automatski, sa smiješkom na licu predstavnika svih država  – donosi tako važne i dalekosežne odluke. Gospodarski aspekt, odnosno posljedice pokretanja sankcija po samu Uniju – stavljaju se u drugi plan.

Tako, dok Njemačka i Francuska, prema mom mišljenju, možda i imaju nekakav plan „B“ koji bi im pomogao ublažiti krajnje neugodne posljedice ako bi odustale od kupnje ruskog plina (prva ima ugljen, druga nuklearnu energiju), mnoge članice EU alternativnog plana za to nemaju. Velik je broj država koje su krajnje ovisne o ruskim energentima, poput Italije, Bugarske, Slovačke, Mađarske. One nemaju dostatnih alternativa niti u ugljenu niti u nuklearkama.

Stječe se dojam da Bruxelles svoje strateške odluke donosi bez prethodne strateške analize, zbog čega mora poduzimati žurne „vatrogasne mjere“, što nisu odlike onih koji pretendiraju na pijedestal ključnih globalnih igrača.

(…)

Cijeli tekst možete pročitati OVDJE

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.