Šola: Putinova ‘domoljubna ekonomija‘ krinka je za počinjene zločine

Nijedni zločini nisu činjeni u ime zla. Sva velika krvoprolića činjena su u ime plemenitih i uzvišenih riječi. Vjerski ratovi nisu vođeni u ime laži, nego istine. Komunistička revolucija i svi njezini zločini vođeni su u ime pravde. Zločini Francuske revolucije činili su se pod sloganom “sloboda, jednakost, bratstvo”. Hitler nije krenuo u rat zato što je htio zlo, nego je išao ispravljati nepravde koje su Njemačkoj nanesene u Prvom svjetskom ratu. Islamski teroristi ne ubijaju u ime Sotone, nego Boga kojeg zovu Alah. Džihad nije zločin, on je sakralan, sveti rat. I tako dalje, i tako dalje…, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Privatizirana zemlja

Putin svakako želi umanjiti njihovu učinkovitost, utoliko što one neće pogoditi njegove oligarhe i piramidalni oligarhijski sustav koji je on stvorio i stoji mu na čelu, nego običnu raju koja nema pristupa informacijama, i koju želi uvjeriti da u Ukrajini spašava Rusiju od neonacista. Dakle, plemenita ideja, Putin nije agresor, on je antifašist. Za tu perverznu rabotu, pogotovo u ranjenoj ekonomiji, lijek vidi u “domoljubnim oligarsima”, za razliku od Hodorovskog (koji nije baš najbolji primjer, ali je najpoznatiji), koji je tražio liberalizaciju, pa već dugo trune u zatvoru.

Vladislav Inozemtsev, ekonomist i direktor Centra za istraživanje postindustrijskog društva u Moskvi, jedna je od referentnih točaka slabašne liberalne opozicije Putinovu režimu.

U “Moscow Timesu” iznio je svoja razmišljanja prema kojima su “Putin i njegovi suradnici de facto privatizirali cijelu zemlju i smatraju je u svakom slučaju svojim vlasništvom; financijskim sustavom upravljaju državne korporacije, moć zakona ograničena je interesima oligarha”, koje Putin dijeli na domoljube i izdajice.

Najkvalificiraniji menadžeri nikli mimo Putinova piramidalnog oligarhijskog sustava (prekopirana Staljinova nomenklatura), vezani uz informacijsku tehnologiju, slobodna zanimanja i privatno poduzetništvo, napuštaju Rusiju glavom bez obzira, izazivajući u višim slojevima Putinove piramide i propagande val zadovoljstva zbog “bijega izdajnika bez trunke domoljublja”, kako ih definira Putin. Čelnici Putinova režima jamče da “to neće utjecati na razvoj našeg gospodarstva”, jer je u ruskoj ekonomiji puno više “domoljuba nego izdajnika”.

No sluge režima i s njime povezana klasa domoljubnih magnata neće trpjeti ekonomsku krizu. Možda malo, jer u toj oligarhijskoj Putinovoj piramidi “domoljuba” događa se faza preslagivanja i nove podjele kolača, jer bara je manja, a krokodila puno, pa nema mjesta za domoljube s invaliditetom, o čemu svjedoče sve češći nestanci mnogih oligarha zbog čudnih samoubojstava, nesreća, ili trovanja od strane jačih domoljubnih snaga. Teret pada na veliki dio stanovništva Rusije, sada lišenog svake slobodne riječi, medija, te sustavne represije nad svim oblicima opozicije.

Putin to čini da se taj “domoljubni” sustav zauvijek konsolidira prema Aziji, da ga se pripremi za konačnu izolaciju Rusije nakon metafizičkog rata, posebno s trulim Zapadom, koji drži više od šezdeset posto svjetske ekonomije.

Bakunjinove riječi

Što se Putinove “domoljubne ekonomije” tiče, možda je najbolje protiv njega upotrijebiti stotinu i više godina staru dijagnozu Rusije jednog njegova sunarodnjaka, živopisnog Bakunjina, koji veli: “Samo postojanje države zahtijeva da postoji neka vrsta povlaštene klase koja je zainteresirana za održavanje vlastite egzistencije. I upravo se grupni interesi te klase nazivaju domoljubljem.” Bakunjin kao da je u 19. stoljeću opisao model Putinove “domoljubne ekonomije” u Rusiji danas.

Kao što su mnogi ekonomisti predviđali, Rusija počinje osjećati stisak ekonomske krize zbog zapadnih sankcija. No previđaju bitno. Problem je u tome što “Putinova ekonomija” ne ulazi u krizu, nego ona običnih ljudi, odnosno ono malo što je preostalo od ruske srednje (poduzetničke) klase koja se od 90-ih godina 20. stoljeća borila da postigne životni standard sličan onome u zapadnim društvima, ali sada se vraćaju desetljećima unazad pod “brigom” za njih od strane Putinovih “domoljubnih” ekonomskih snaga, za koje samo čekam da izbace krilaticu, kao neki naši uhićeni domoljubi s podrumom prepunim umjetnina i lovačkih trofeja – “kupujmo rusko”! A što ćeš kupiti rusko kad ne proizvode gotovo ništa osim sirovina?

Kao što se KGB na području bivšeg SSSR-a pretvorio u domoljubnog poduzetnika, oligarha, pa i u Ukrajini, tako su i kod nas Udba i KOS danas “domoljubi”, posebno ekonomski, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.