U 100. godini preminuo Henry Kissinger, za Tuđmana je govorio da je veliki čovjek

Američki diplomat i znanstvenik Henry Kissinger, koji je ostavio neizbrisiv trag u vanjskoj politici SAD-a, preminuo je u srijedu u 100. godini u svom domu u Connecticutu, objavila je konzultantska tvrtka Kissinger Associates.

Kissinger je bio diplomat, politolog, geopolitički konzultant i političar koji je služio kao državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost u predsjedničkim administracijama Richarda Nixona i Geralda Forda. Za svoj doprinos u pregovorima o prekidu vatre u Vijetnamu 1973. godine je dobio Nobelovu nagradu za mir, što se smatra kontroverznom odlukom, piše Večernji list.

>Kissinger: Njemačka je učinila tešku pogrešku primajući toliki broj migranata

”Diplomatski moćnik”

Nazivajući Kissingera diplomatskim moćnikom, Reuters piše da je u 1970-ima, obnašajući spomenute visoke diplomatske dužnosti, bio involviran u mnoge važne globalne događaje, a osim Pariškog mirovnog sporazuma sa Sjevernim Vijetnamom, njegovi napori doveli su do diplomatskog otvaranja Kine, značajnih američko-sovjetskih pregovora o kontroli naoružanja, kao i širenja veza između Izraela i njegovih arapskih susjeda.

“Kissingerova vladavina kao glavnog arhitekta vanjske politike SAD-a oslabila je s Nixonovom ostavkom 1974. Ipak, nastavio je biti diplomatska sila pod predsjednikom Geraldom Fordom i nuditi svoja mišljenja do kraja života”, napisao je Reuters.

Bio je kontroverzna ličnost, pa tako dok su ga mnogi hvalili zbog briljantnosti i velikog iskustva, drugi su ga smatrali ratnim zločincem zbog podrške antikomunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi, uključujući i napore za svrgavanje marksističkog, ali demokratski izabranog čileanskog predsjednika Salvadora Allendea.

Kissinger Associates

Heinz Alfred Kissinger rođen je u Furthu u Njemačkoj 27. svibnja 1923. u židovskoj obitelji, s kojom se preselio u SAD 1938. godine, prije nacističke kampanje istrebljenja europskih Židova. Ime je promijenio u Henry, služio je u vojsci u Europi u Drugom svjetskom ratu, a na Harvardu je doktorirao 1954. godine, na kojem je dugo godina i radio. Nakon gotovo desetljeća u visokoj američkoj diplomaciji, Kissinger je 1982. u New Yorku osnovao konzultantsku tvrtku Kissinger Associates koja je nudila savjete svjetskoj korporativnoj eliti.

Bio je član upravnih odbora tvrtki i raznih vanjskopolitičkih i sigurnosnih foruma, a napisao je i brojne knjige iz područja nacionalne sigurnosti, diplomacije i međunarodnih odnosa, pa je tako upravo prije tri tjedna Školska knjiga na Interliberu predstavila hrvatsko izdanje njegove knjige “Vodstvo – šest studija svjetske strategije”.

Kissinger je bio aktivan do samog kraja života, a kao osoba koja je imala ključnu ulogu u normaliziranju veza između SAD-a i Kine u 1970-ima, u srpnju se u Pekingu sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

Odnos s Franjom Tuđmanom

Razgovor hrvatskoga izaslanstva predvođenog dr. Franjom Tuđmanom s Henryjem Kissingerom održan je 1. listopada 1990. od 16 do 17 sati u njegovu uredu, sjedištu tajnovite međunarodne savjetničke (konzultantske) i lobističke tvrtke Kissinger Associates, Inc. (350 Park Avenue, New York, NY 10022) koju je svjetski poznati i utjecajni bivši državni tajnik, geostrateg, politički lobist, znanstvenik, pisac i diplomat 1982. osnovao sa sadašnjim savjetnikom predsjednika Busha za nacionalnu sigurnost Brentom Scowcroftom.

Na sastanku i razgovoru s Kissingerom predsjednik Tuđman posebno je inzistirao jer je bio uvjeren i tvrdio da je on daleko najutjecajniji američki političar i najbolji poznavatelj američkih geostrategijskih koncepcija i vizija u svijetu, pa i u Hrvatskoj i Europi (rođen je kao njemački Židov), pa i u jugoistočnoj Europi. Posebno je cijenio njegovu knjigu „Obnovljeni svijet” koju je na hrvatski 1976. preveo Krešimir Fijačko.

Uz to, predsjednik Tuđman imao je i osobni, sentimentalni razlog za susret s „Henryjem Velikim”, jer je Kissingera smatrao svojim profesorom: davne 1966. sudjelovao je u radu i bio jedan od govornika na međunarodnom seminaru na Sveučilištu Harvard (The International Seminar series at Harvard University) kojeg je direktor u dugom razdoblju od 1952. do 1969. bio upravo Kissinger. Na početku sastanka predsjednik Tuđman upoznao je Kissingera s tom činjenicom.

Kissinger je informaciju primio s osmijehom i velikim simpatijama, naglasivši kako mu je serija harvardskih međunarodnih seminara uvelike pomogla da iz prve ruke upozna specifične prilike u pojedinim zemljama u doba hladnoga rata, pa i situaciju u Jugoslaviji. Tuđmana se kao polaznika seminara, kako je kazao, „nažalost ne sjeća”.

>Kissinger: Svijet je danas na rubu opasne neravnoteže. Prijeti sukob s Rusijom i Kinom

Nacrt konfederalnog ugovora

Predsjednik Tuđman uručio je Kissingeru engleski prijevod „nacrta konfederalnog ugovora”. Puni naziv tog dokumenta bio je „Nacrt Ugovora o jugoslavenskoj konfederaciji – savezu jugoslavenskih republika”, a njegov je glavni autor bio profesor međunarodnog prava dr. Vladimir-Đuro Degan.

Kissinger je uzeo prijevod u ruke i desetak je minuta s velikom koncentracijom prelistavao i na brzinu čitao dokument. Nakon toga se Kissinger obratio s molbom da kaže čemu zapravo mi Hrvati težimo i što nam znače formulacija da se radi o „međunarodnom ugovoru” o udruživanju „samostalnih i nezavisnih država-republika” kad Jugoslavija postoji kao suverena i međunarodno priznata država.

Predsjednik Tuđman i prof. Slaven Letica objasnili su mu kako Ustav SFRJ iz 1974. ima mnogo konfederalnih odredbi o državnosti republika-država, uključujući i pravo naroda (kako su smatrali – političkih naroda, a Srbi su to tumačili kao etničke narode) na samoodređenje, odcjepljenje i stvaranje samostalne države.

Dosljedno tome, ali i dugoj tradiciji hrvatskog nastojanja oko uspostave vlastite države, makar i u sklopu konfederalnog ustrojstva Jugoslavije, u poglavlju „Načela” spomenutog i na engleski prevedenog dokumenta stajalo je da se budući savez država stvara „na temelju neotuđivog i nepotrošivog prava svakog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje i udruživanje s drugim narodima i državama”.

Stvaranje suverene države

Kissinger im je, nakon njihovih dodatnih objašnjenja, uz osmijeh kazao: „Koliko vidim, vi zapravo želite stvoriti suverenu državu. Bez obzira na to što ja mislio o tome, je li ta opcija danas i koliko moguća, tu ste težnju i zahtjev mogli sasvim jasno izraziti.” Predsjednik Tuđman i prof. Letica tada su podrobno objasnili da je ta težnja u „konfederalnom ugovoru” sasvim jasno izražena, a da je tome dokaz činjenica da se Hrvatska nalazi pred agresivnom verbalnom kritikom velikosrpske propagande, Jugoslavenske narodne armije i režima Slobodana Miloševića, ali i kritikom „rigidnih komunističkih i jugoslavenskih snaga u samoj Hrvatskoj”.

Predsjednika Tuđmana zanimalo je kako Kissinger osobno gleda na mogućnost, pa i neizbježnost, raspada komunističkih kvazifederacija SFRJ i SSSR-a. Kissinger je poprilično hladnokrvno odgovorio kako i osobno razmišlja o mogućnosti raspada Jugoslavije, ali taj raspad ne smatra poželjnim sa stajališta stabilnosti međunarodnog poretka i sa stajališta američkih nacionalnih interesa. Američki je povijeni interes, kazao je, ostvaren rušenjem Berlinskoga zida i komunizma i razvojem demokracije i kapitalizma, a sve dalje od toga je unutrašnja stvar tih zemalja. Dodao je i znakovitu rečenicu: „Nadam se da ste svjesni činjenice da se države ne stvaraju i ne rastvaraju bez rata.”

>Starešina: Cinik bez emocija Kissinger ima rješenje za Ukrajinu; sjetite se njegovog nemoralnog prijedloga za BiH

Tuđmana smatrao velikim čovjekom

Tuđman mu je odgovorio: „Nažalost, vaše i moje životno iskustvo govore da ste vjerojatno u pravu, ali bi načelni stav SAD-a kako podržava težnje naroda Jugoslavije za slobodom, mogao bitno smanjiti rizik od rata.” Tuđman mu je u nastavku razgovora objasnio zašto postojeći neutralni stav SAD-a, u kojem se pruža potpora cjelovitosti SFRJ i SSSR-a, zapravo ohrabruje hegemonističke i osvajačke, agresivne i ratničke težnje i prijetnje Srbije i Rusije.

Franji Tuđmanu Henry Kissinger jednom je u pismu napisao: ”Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi, za života nećete dočekati pravilno tumačenje vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.”