Kvinoja, sveta “majka žitarica” drevne civilizacije Inka, mogla bi postati važna namirnica u budućnosti zahvaljujući otkrivanju njezinih genetskih tajni.
Znanstvenici su mapirali genom kvinoje i identificirali gen kojim bi se moglo manipulirati kako bi se uklonio prirodno gorak okus te žitarice i utro put za znatno širenje njezine komercijalne upotrebe.
Kvinoja dobro podnosi teške uvjete i raste u slanom i tlu loše kvalitete, na visokim nadmorskim visinama i u hladnim temperaturama, što znači da se može uzgajati na mjestima gdje bi druge žitarice, poput pšenice ili riže, teško uspijevale.
Botaničar Mark Tester sa Znanstveno-tehnološkog fakulteta kralja Abdulaha u Saudijskoj Arabiji izdvojio je gen kvinoje koji uzrokuje proizvodnju saponina, kemijskih spojeva koji joj daju gorkast okus. Ta spoznaja može omogućiti uzgoj kvinoje bez saponina i proizvodnju slađeg sjemena.
Sada se kvinoja nakon žetve moči i suši kako bi se uklonili saponini.
“Kvinoja se aposlutno nedovoljno iskorištava”, rekao je Tester u radu objavljenom u časopisu Nature. “Visoko je nutritivna, nema glutena, bogata je proteinima, mineralima i vitaminima i važno, ima vrlo dobar balans aminokiselina, što je neobično za žitarice”, kazao je.
Kvinoju se može jednako koristiti kao rižu ili pšenicu. Može biti skuhana i poslužena kao zaseban obrok, može se pretvoriti u tjesteninu, biti dodatak u juhama, jesti kao žitarica i fermentirati za proizvodnju piva”, kaže Tester.
Biljka je drevnim Inkama bila sveta. Tijekom osvajanja Južne Amerike prije 500 godina, španjolski konkvistadori suzbijali su uzgoj kvinoje jer su je autohtoni narodi koristili i u vjerskim svečanostima. Inke su tjerali da umjesto kvinoje uzgajaju pšenicu.
Globalno, kvinoja je minorna biljka, uzgaja se uglavnom u Peruu i Boliviji. Ali s trendom širenja zdrave prehrane, raste joj popularnost i na zapadu.
