Dobar dio hrvatskih obitelji živi u gradovima srednje veličine i malim gradovima, što je za neke izbor, a za neke nužda, no pitanje je što je optimalno za vaše dijete? Upravo se tim pitanjem pozabavio portal djecjaposla.com.
Mali gradovi obično imaju jedan do dva vrtića, a isto je stanje i s osnovnim školama. Samim time roditeljima ostaje manja mogućnost izbora vrtićkog programa, dodatnih aktivnosti i slično. Naravno, uvijek postoji mogućnost vožnje djece u vrtić ili školu u neki obližnji veći grad, ali to je i financijski i vremenski puno zahtjevnije za roditelje.
Roditelji koji žive u velikim gradovima mogu svoju djecu upisati vjerojatno u stotine raznih radionica; bilo glazbenih, sportskih, likovnih te edukativnih, dok u malim gradovima postoji možda desetak sportova koji imaju programe za djecu, tek dvije-tri radionice stranih jezika, a likovne i plesne radionice su sve rjeđe.
Prednost je pak da su svi ovi sadržaji u manjim gradovima i do 30-ak posto jeftiniji nego u velikim, no i roditeljske plaće su u pravilu toliko manje.
Manji gradovi nude niz prednosti
Poznavanje susjeda i učitelja te blizina liječnika, vrtića i škole prednosti su života u malom mjestu koji neki roditelji ističu. Loš javni prijevoz pak je “dvosjekli mač” za mnoge roditelje, jer su ovisni o posjedovanju automobila.
Boravak u prirodi je roditeljima i djeci manjih gradova dostupniji. No, kako kaže više roditelja, i tu je ograničavajući faktor vrijeme. Nemaju svakog dana svi vremena ići u šetnju šumom ili vožnju biciklom. To ovisi o tome na koji način se obiteljsko vrijeme organizira.
U vremenu kada se sve veći naglasak stavlja na zdravu hranu za najmlađe više nam je majki iz malih gradova reklo da prednošću smatraju i to da mnoge od njih imaju bar mali vrt u kojem mogu uzgajati osnovne vrste povrća za svoju obitelj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
