Zvonjavom crkvenih zvona protiv nevremena? Doznajemo u kojim je našim krajevima živio i živi taj običaj

crkvena zvona
Izvor: iStock

Nakon što su na blagdan sv. Antuna Padovanskog karlovački franjevci oživjeli, u većini hrvatskih krajeva, davno zaboravljen običaj da crkvena zvona zvone kako bi otjerala olujne oblake, a ususret najavljenom lošem vremenu, doznali smo u kojim je krajevima ovaj vjersko-meteorološki običaj živio, ali i dalje živi te što struka kaže o ovom načinu rastjerivanja oblaka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Crkvena zvona protiv oluje u Rimskom obredniku

U Rimskom obredniku iz 1929. godine možemo naći i obred blagoslova crkvenih zvona koji glasi ovako: Svemogući vladaru Kriste, ti si tijelom, što ga uze na se, spavao u lađi, kad je nastala oluja i uznemirila more, a čim si se probudio, umukla je na tvoju zapovijed, ti ljubezno priteci u pomoć potrebama naroda svoga, ti orosi ovo zvono rosom Duha Svetoga, da od njegova zvuka vazda bježi neprijatelj dobrih, da se poziva k vjeri kršćanski narod, da se straši neprijateljska vojska, da jača u Gospodinu tvoj njime sazvani narod, da kao Davidovom citarom obradovan siđe s neba Duh Sveti.

>Franjevci zvonili kako bi razbili oblake nad Karlovcem i zaštitili ga od tuče: ‘Pojavila se rupa na kojoj se vidjelo plavo nebo’

Pa kao što je grmljavina u zraku otjerala mnoštvo protivnika, kad je Samuel klao janje od sise za paljenicu kralju vječne vlasti, tako i dok zvuk ovoga zvona bude išao kroz oblake, neka anđeoska ruka čuva zbor Crkve tvoje i vazdašnja zaštita oslobađa vjerničku ljetinu, duše i tjelesa. Po tebi, Kriste Isuse, koji s Bogom Ocem živiš i kraljuješ u jedinstvu istoga Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova, Amen’.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U ta vremena, ali i stoljećima ranije, pobožni se puk utjecao Bogu u svojim nevoljama.

Crkvena zvona, koja se koriste od petog stoljeća, bila su jasni simbol komunikacije čovjeka s Bogom, ali su često služila u profane svrhe. Zvonila su označavajući vremenske intervale, svetkovine, dijelove liturgije, ali i kada zbio požar, neprijateljski napad ili su pak prijetili olujni oblaci, često tučonosni.

Foto: Fah

A znamo što za ljetinu, od koje su ljudi nekoć isključivo živjeli, znači tuča.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U novijoj verziji blagoslova zvona iz Rimskog zakonika stoji: Neka rastjera sve zle duhove, neka se munja i grmljavina, tuča i oluja utišaju. Neka tvoja snažna ruka otjera sve zle sile zraka i neka dršću od zvuka ovog zvona i pobjegnu od svetog križa urezana na njemu.

Običaj živio i u varaždinskom kraju te dolini Neretve

U varaždinskom kraju kako saznajemo iz etnografskih podataka sakupljenih i objavljenih od strane Gradskog muzeja Varaždin, postoje zabilježeni podaci da su se crkve i kapele baš zato gradile na povišenim mjestima i brežuljcima kako bi se zvuk crkvenog zvona što više širio okolnim krajem i tako ga zaštitio od udara groma ili tuče, pisao je portal Varaždinske vijesti.

Također, osim zvona, dobošaru je isto pripala uloga otjerivača zlih sila nošenih crnim oblacima tako da je udarajući u doboš prolazio selom kako bi zvukom doboša otjerao olujne oblake, a za vrijeme nevremena mnogo se molilo. Spomenuti običaji zabilježeni su u selu Rinkovec, Maruševec i Kučan Gornji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Fah

Običaj crkvene zvonjave kada prijeti oluja danas se može naći u Kominu u dolini Neretve. Kada se nebo zamrači i stignu gradonosni oblaci, crkvena zvona zvone kako bi otjerala tuču, javlja RTL.

‘Samom zvonjavom, širenjem tih valova se najvjerojatnije razbija nešto i odbacuje tu tuču. Možda pravimo štetu – štitimo jedno bliže područje, a jedno dalje… To je već pitanje ispitivanja’, tvrdi potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice Neven Mataga.

DHMZ pak javlja kako se od sredine 19. stoljeća u Hrvatskoj mogu pronaći zapisi pokušaja utjecaja i djelovanja na oluje (zvonjava crkvenih zvona ili pucanje iz mužara i sl.).

Kako se Hvar branio od tuče?

Ivica Moškatelo u svom tekstu pod nazivom: Protugradna obrana na otoku Hvaru u prošlosti piše:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

‘U našim krajevima usko vezano za munje i gromove vezane su i proljetne i
ljetne nevere. Oduvijek se dalmatinski težak najviše pribojavao nevera, jer one sa
sobom znaju donijeti tuču ili grad. Tuča može u svega nekoliko minuta od bogata
težaka napraviti siromaha. Da bi se zaštitili od te opasnosti, postojali su svakakvi
pokušaji. Bitno je bilo sačuvati grožđe zdravo na lozi do jematve. Tako postoje
zapisi iz sredine 19. st. gdje spominju zvonjenje crkvenih zvona i pucanje iz mužara na olujne oblake, da bi ih otjerali.

Fah

Petar Kuničić u dva svoja djela spominje važnost zvonjenja crkvenih zvona za vrijeme nevere. U jednom spominje da se vještice najviše boje kad zareve Mikulina krava, misleći pri tome na zvona crkve sv. Nikole u Starom Gradu. Tu spominje i slučaj, kada je munja pogodila zvonik sv. Nikole i pri tome ubila zvonara. Po Kuničiću to se dogodilo negdje u prvoj polovici 19. stoljeća…’piše Moškatelo.

Spominje da ‘1750. carica Marija Terezija zabranjuje uporabu topova za pucanje u oblake, zbog čestih stradavanja ljudi prilikom tih manevara, a njezin sin, Josip II., dodaje i zabranu
upotrebe crkvenih zvona u svrhu rastjerivanja oblaka.

Ta je odluka u našim krajevima naišla na otpor i teško se provodila. Najraniji spomen zvonjenja na nebo kao obrane od tuče spominje Julije Bajamonti (1744.- 1800.), erudit i liječnik, kojim je jedno vrijeme djelovao i u Hvaru.

On piše 1784. g. biskupu hvarskom Ivanu Dominiku Stratiku, upozoravajući ga da je vrijeme, da se iskorijeni običaj da se luđački zvoni za vrijeme nevremena, kako bi se zaštitili nasadi. Zvonjenje protiv oluja u hvarskim selima bilo u praksi sve do prvih godina nakon Drugog svjetskog rata, piše Moškatelo.

Ovim su se vjersko-meteorološkim fenomenom bavili i učenjaci poput Renéa Descartesa i Francisa Bacona, koji su se složili s upotrebom zvona kao valjanog sredstva za odbijanje oluje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.