Na današnji dan 1869. godine u Klanjcu, Hrvatsko Zagorje, rođen je Oton Iveković.
Još u vrijeme naukovanja kod Hafnera, Quiquereza i Klausena u Zagrebu, a potom u Beču i Münchenu, specijalizirao se za povijesno slikarstvo.
Putovao je po domovini, Italiji, Njemačkoj i Americi, te radio i u ateljeu Vlahe Bukovca.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata slikao je na bojištima, a potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor.
Ivekovićevo je slikarstvo akademsko, ali i puno domoljubnoga romantičkog zanosa. Uz povijesne radove koji su i najpopularniji, primjerice “Dolazak Hrvata na more”, najkvalitetniji su mu radovi neposredne i svježe skice čestih putovanja po Lici, Dalmaciji i Bosni.
Djelovao je i kao ilustrator knjiga. Za zagrebačko kazalište izrađivao je nacrte povijesnih kostima, te pisao o kostimografiji.
Bavio se i publicistikom, pišući uspomene i putopise u kojima se očituje njegov polemički duh.
