21. veljače Međunarodni dan materinskog jezika – koji su dijalekti i narječja našeg hrvatskog jezika?

Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se 21. veljače, dok se Dani hrvatskoga jezika obilježavaju od 11. do 17. ožujka.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ove godine četvrti put će obilježiti Mjesec hrvatskoga jezika koji počinje na Međunarodni dan materinskog jezika, a završava 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967. godine.

Ovom manifestacijom želi se istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata te upoznati javnost s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom i sjajnom jezičnom poviješću.

Bogatstvo hrvatskog jezika – dijalekti i narječja

Hrvatski jezik obuhvaća standardni, odnosno književni jezik te sve narodne govore kojima se služe Hrvati. Dijalektima čakavskoga i kajkavskoga narječja govore samo Hrvati (i kajkavski Slovenci), dok se štokavskim narječjem uz Hrvate služe i Bošnjaci, Srbi i Crnogorci. Od štokavskih dijalekata arhaičnim šćakavskim (tzv. slavonskim) govore samo Hrvati, novoštokavskim ikavskim i ijekavsko-šćakavskim Hrvati i Bošnjaci, a novoštokavskim ijekavskim Hrvati na više terena i na širem dubrovačkome području. Hrvati u Gradišću (Austrija, Mađarska, Slovačka) služe se uglavnom dijalektima čakavskoga, rjeđe štokavskoga i kajkavskog narječja, Hrvati u talijanskoj pokrajini Molise štokavskim narječjem, a Hrvati Krašovani u Rumunjskoj služe se jednim torlačkim dijalektom.

Početci standardizacije današnjega hrvatskog jezika sežu u XVIII. stoljeće. Međutim, i prije toga razdoblja na prostoru sjeverozapadne Hrvatske razvija se kajkavski standardni jezik, dok se na ostalim hrvatskim područjima, bez obzira na to pripadaju li štokavskomu ili čakavskomu narječju, utiru temelji današnjemu standardnom hrvatskom jeziku koji nastaje na organskoj novoštokavskoj podlozi zapadnoga tipa.

U hrvatskoj dijalektologiji za srodnu skupinu dijalekata u uporabi je naziv narječje, narječja se granaju na dijalekte a dijalekti na mjesne govore.
Hrvatski jezik obuhvaća tri narječja koja se prema upitnoj zamjenici nazivaju:

1. čakavsko narječje,
2. kajkavsko narječje,
3. štokavsko narječje.

Hrvatski dijalekti čakavskoga narječja:
1. buzetski (gornomiranski)
2. jugozapadni istarski (štakavski čakavski)
3. sjevernočakavski (ekavski čakavski)
4. srednjočakavski (ikavsko-ekavski čakavski)
5. južnočakavski (ikavski čakavski)
6. lastovski (jekavski čakavski)

Hrvatski dijalekti kajkavskoga narječja:

1. plješivičkoprigorski
2. samoborski
3. gornjosutlanski
4. bednjansko-zagorski
5. varaždinsko-ludbreški
6. međimurski
7. podravski
8. sjevernomoslavački
9. glogovničko-bilogorski
10. gornjolonjski
11. donjolonjski
12. turopoljski
13. vukomeričko-pokupski
14. donjosutlanski
15. goranski

Hrvatski dijalekti štokavskoga narječja:

1. Nenovoštokavski
1. Slavonski (Arhaični ikavsko-ekavski)
2. Istočnobosanski (Ščakavski jekavski)
2. Novoštokavski
1. Novoštokavski ikavski (Zapadni)
2. Novoštokavski jekavski (Istočnohercegovački)

Za kraj, par rečenica iz sastavka jedne hrvatske djevojčice iz 7. razreda koja živi u Ulmu u Njemačkoj, a čiji su roditelji došli u tuđinu iz hrvatskog Prigorja:

“Hrvatski jezik je jezik mojih pradjedova i zato mi je najljepši na svijetu.

Kad ga pričam ovdje u tuđini osjećam povezanost s domovinom mojih predaka.

On je moj materinski jezik, dio  je mene i ja dio njega. Jedno smo kao majka koja grli svoje dijete, tako i ja grlim svoj hrvatski.

A najdraže  mi je pričati prigorskim govorom, govorom moje bake, djeda  i dragih prijatelja.

Hrvatski jezik je dio naše kulture, naš ponos i trebamo ga čuvati gdje god bili!”