Pandemija koronavirusa, potresi, samoizolacije, karantene, nemogućnost slobodnog druženja i neposredne interakcije, da ne spominjemo dodatne traume koje odraslima i djeci trenutačno određuju život na potresom pogođenom području središnje Hrvatske (gubitak doma, raseljenost, stalni strahovi od novih potresa..) – sve se to bez milosti uvuklo u naše živote kao mrsko “novo normalno”.
Zaključao se svijet osobito djece i mladih. Nove generacije, uskraćene i zakinute, nerijetko prepuštene virtualnom svijetu i online nastavi, neizvjesnosti, već sada osjećaju posljedice onoga što je, srećom, zaobišlo mnoge generacije njihovih vršnjaka. A mladi su važni i važno je da njihove rane budu što pliće.
Ako ste zabrinuti za psihičko stanje svoje djece ili djece s kojom radite u nastavi u situaciji neprekidnog stresa i neizvjesnosti preporučujemo da pročitate članak koji u skraćenoj verziji prenosimo iz Slobodne Dalmacije. Psihologinja Tanja Sever u razgovoru s novinarkom Marijanom Cvrtilom iznosi važna upozorenja, ali nudi i konkretne savjete kako pomoći djeci i mladima u kriznim situacijama.
Oko 30 posto osnovnoškolske djece ima emocionalne ili socijalne probleme
– Činjenica je da je svima teško. Svi vide po sebi koji se resursi troše da bi se normalno funkcioniralo. E sad, kad pogledate koju količinu energije u ovim novim okolnostima mora uložiti jedna mlada osoba, dijete u višim razredima osnovne škole ili srednjoškolac, koja još ne zna ni gdje pripada, ni gdje bi se okrenula, govorimo o dvostrukom kapacitetu. I kada uz taj dvostruki kapacitet stavite nekoga tko inače ima teškoća s emocijama ili teškoća u socijalizaciji, tu dolazi do velikih problema – kaže Tanja Sever. Nema sumnje, novi uvjeti sve su dosadašnje probleme pojačali.
– Oko 30 posto osnovnoškolske djece ima neke emocionalne ili socijalne probleme. Bez izolacije, bez potresa, bez korone! Pandemija i sve što je prati došli su kao lakmus papir. Korona je podigla na višu razinu ono što već znamo da postoji među dijelom mlade populacije poput depresivnosti, pomišljanja na suicid, ovisnosti – ističe ona. Znamo naći dječicu u drugom razredu osnovne škole koja pokazuju jasne elemente depresivnosti – nastavlja Sever, a pri tome nije riječ samo o nevoljkosti, nego upravo o stavljanju emocija na stranu.
Ističe kako se kod djece kao obrambeni mehanizam javlja ravnodušnost.
– Ta ravnodušnost, to se snažno povećalo u vremenu pandemije, što je potpuno jasno jer je to njihov obrambeni mehanizam, jednako kao i otpor – objašnjava psihologinja. Dodaje i kako su oni mladi, kao i odrasli, koji su inače bili na nekakvoj “klackalici”, koji su svoje psihološke kapacitete teško održavali, sada ili u velikom strahu ili u panici ili u fobiji.
Samoizolacija i ostale krize koje su nastupile u zadnjih deset mjeseci izbacile su na površinu još jedan tragičan, rekli bismo tabu, o kojemu i struka nerado govori: Tanja Sever je, naime, upozoravala kako su stručnjaci uočili da je tijekom prvog “lockdowna” proljetos prošle godine porastao broj slučajeva samoranjavanja među mladima.
– To je priča koja je dosta latentna i činjenica je da tu djecu ne pokazujemo, kao da njihove probleme krijemo pod tepih, a oni traju u tom lošem stanju. Oni sami opisuju svoje stanje kao da se nalaze u nekakvom balonu ili pretis loncu. Previše im je napetosti, ne znaju se orijentirati, još se traže i zapravo okreću tu destrukciju prema sebi, odnosno jedan dio njih ode u destrukciju i autodestrukciju, što rezultira samoranjavanjem. Tu treba biti jako oprezan – kaže Tanja Sever. Naime, ističe, brojni internetski sadržaji psihološkog profila šalju vrlo jasnu uputu kako se možeš riješiti napetosti tako što se izrežeš te da je to određeni kanal i ventil.
– Kad ih dovedete do iskrenosti, oni će reći kako znaju da se prijateljica rezala, pa joj je bilo lakše, a onda idu i oni probati. O tome sam govorila još ljetos, to smo među prvima uočili još u svibnju i lipnju nakon “lockdowna”. Dio vlastitog nezadovoljstva, nesretnosti, neorijentiranosti i šoka jedan je dio tih mladih okrenuo na sebe – ističe Tanja Sever. Riječ je uglavnom o mladima iz 7., 8. razreda osnovne škole i srednjoškolcima.
Prelaskom na online nastavu izgubljen je živi dodir s profesorima, neki su od njih vrlo dobri mentori i velika pomoć roditeljima, počela se javljati sumnja hoće li pogriješiti u izboru fakulteta, neki su prekinuli pripreme za maturu. Podaci su pokazali, kaže psihologinja, kako su maturanti iz te generacije koji su odabrali polagati jedan ili dva izborna predmeta na državnoj maturi (što znači da su bili sigurni koji fakultet žele upisati) doista u 70 posto slučajeva upisali studij prvog izbora, dok onima koji su izabrali tri izborna predmeta to nije pošlo za rukom.
– Sustav im se izmaknuo, ostalo je sve na njima. Kao da je toj generaciji pečatirana nesigurnost. Stavljen je pečat na to: možeš izabrati krivo. Nije bilo vanjskog okružja koje bi ih potaknulo „dobro ćeš odlučiti“ – upozorava Sever. Na fakultetu je zbog istih okolnosti ponovno izgubljen slijed: izostao je uobičajeni proces odvajanja od roditelja, odlaska od kuće i privikavanja na novi grad, prijatelje, kolege.
Kakve posljedice mogu za mlade imati svi ovi nemili događaji koji ih pritišću posljednjih mjeseci?
– Emocionalne poteškoće bit će velike. Ako se sve ovo što se događa samo akumulira i ako se u istom trenutku ne pokaže emocija, ako se dijete u trenutku kada mu je svega dosta ne naljuti, ne posvađa s nekim, ako se u danu ne razveseli nečemu, dakle ako svaki put pobjegne od emocija, onda će ono stradati na različite načine. Ako ne odreagiraju prvi put, drugi put, treći put, u novu situaciju idu s tri akumulirane bombe! – upozorava psihologinja u razgovoru az Slobodnu Dalmaciju.
To “pucanje” može biti ravnodušnost, agresivnost prema drugima, autodestrukcija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
