Ako ste kojim slučajem, doduše sumnjamo, uočili ovog tjedna da je HDZ-ov europarlamentarac Karlo Ressler u Bruxellesu održao pompoznu konferenciju o deset europskih godina hrvatske poljoprivrede na kojoj je bila i resorna ministrica Marija Vučković te potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica, mogli biste zaključiti da je s našom poljoprivredom otkako smo u EU, zapravo sve u najboljem redu. Realna situacija je pak, dijametralno suprotna. Na ovu utopijsku konferenciju HDZ-ovaca osvrnula se za Narod.hr saborska zastupnica Ružica Vukovac kojoj je u fokusu upravo poljoprivreda.
Osvrt Ružice Vukovac u kojem razotkriva stvarnu sliku hrvatske poljoprivrede, ne onu briselsku, umivenu, donosimo u cijelosti.
”Generiran je rekordan deficit u vanjskotrgovinskog razmjeni”
Na svaki spomen poljoprivrede, važno je istaknuti gdje se trenutno nalazimo. Hrvatska konstantno povećava neto uvoz hrane.
Ne samo što nas treba brinuti činjenica da vrijednosno izvozimo 30% manje nego što uvozimo, nego nas više treba brinuti i struktura vanjskotrgovinske razmjene.
Žitarice i uljarice čine nam čak 82% suficita, a istovremeno generiramo značajan deficit u mesu, mlijeku i hrani za životinje od gotovo 50%.
Izvozimo primarne proizvode niske dodane vrijednosti, a uvozimo prerađevine i primarne proizvode veće dodane vrijednosti – meso, mlijeko, voće i povrće.
Nažalost, u 2022. godini generiran je rekordan deficit u vanjskotrgovinskog razmjeni poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima od 1,41 milijardu eura.
Istina je da je visok deficit posljedica većim dijelom rasta cijena, no raste nam i volumen uvoza.
Brži rast uvoza od izvoza i rast deficita u prošloj ali i ovoj godini, nažalost, prati i pad fizičkog obujma poljoprivredne proizvodnje od 8,6 posto, koliko su neovisni stručnjaci izračunali.
”Za hrvatsku poljoprivredu, upravo je posljednjih deset godina bilo pogubno”
Poznavatelji sektora odmah će vam reći da je za ovakve porazne rezultate prvenstveno odgovorna neuspješna i poražavajuća državna poljoprivredna politika.
Za hrvatsku poljoprivredu, upravo je posljednjih deset godina bilo pogubno. U tom periodu intenzivno se ispraznio naš ruralni prostor. Posljednji popis stanovništva pokazao je da je naša sela napustilo 300.000 ljudi. Mladih i radno sposobnih. Nitko zdrava razuma ne može tu brojku ignorirati. To su ljudi koji od poljoprivrede više nisu mogli preživjeti. Upravo u tom razdoblju ostajemo bez dvije trećine farmi na kojima se proizvodilo mlijeko. U tom periodu drastično se smanjuje stočni fond.
Onaj koji to negira, očito se nema namjeru suočiti sa stvarnim stanjem.
Propast mljekarskog sektora
Rezultati dosadašnjeg odnosa prema hrvatskom selu su propali mljekarski sektor, tek nešto više od 2,5 tisuće preživjelih proizvođača. I čak manje od 75 000 krava. Drugim riječima, u proteklih godinu dana naša zemlja ostala je bez 23.000 muznih krava, što je pad od čak 22,5 posto u odnosu na prosinac godinu ranije. Bez krava u proizvodnji, nema niti domaće teladi za tov. Ovim tempom, dakle, za manje od 20-ak godina mogli bismo potpuno ostati bez domaćeg mlijeka.
Možda će vas zanimati
Ružica Vukovac o genezi propasti hrvatskog stočarstva: Broj mljekara pao za čak 93 posto; ovo su katastrofe koje su do toga dovele
Ako nam je poljoprivreda u problemu, onda za jedan prevažan poljoprivredni sektor – stočarstvo i mljekarstvo, možemo reći da su gotovo na dnu. Ružica Vukovac opisala je genezu propadanja sektora stočarstva.
Pad broja proizvođača mlijeka je toliko rapidan da nam prijeti činjenica kako ćemo kroz nekoliko godina u potpunosti ostati bez proizvodnje mlijeka na malim obiteljskim gospodarstvima.
Problem s državnim zemljištem
Njihov dodatni problem je to što ne mogu doći do povoljnijeg zemljišta kao što je državno zemljište. Državno zemljište je i desetak puta povoljnije od onog koje mahom koriste stočari da prihranili svoja stada, a to je zakup od privatnih fizičkih osoba.
Možda će vas zanimati
Stranci će uskoro moći kupovati hrvatske njive i pašnjake: Hoće li cijena hektara s najniže u EU-u - otići u nebo?
Od 30. lipnja 2023. državljani zemalja članica Europske unije moći će kupovati naše poljoprivredne parcele. Što to znači za hrvatske poljoprivrednike i kako će se odraziti na cijenu poljoprivrednog zemljišta?
Na žalost, politika nije prepoznala važnost održavanja na životu malih gospodarstva koja se bave mljekarstvom, već baš suprotno, dopustila je načelnicima manipulacije kojim su se načelnici obilato služili pri raspolaganju zemljištem te su prvenstveno dodjeljivali zemljište stranačkim kolegama, a ne stočarima koji nemaju vremena za političku djelatnost.
”Hrvatska je ozbiljno ugrozila demografsku strukturu vlastitog sela i kompletnog ruralnog prostora”
Stoga je mnogim proizvođačima mlijeka poskupljenje goriva, gnojiva, rezervnih dijelova za mehanizaciju, režija, veterinarskih usluga kao i krmiva postalo previše. Sasvim je logično da Hrvatska na mjesečnoj bazi gubi desetke farmi. Gubitkom farmi, gubimo i stanovništvo.
Uništavanjem stočarstva Hrvatska je ozbiljno ugrozila demografsku strukturu vlastitog sela i kompletnog ruralnog prostora.
Možda će vas zanimati
'Krvna slika' hrvatskog sela: Znate li koliko su poljoprivrednici stari i koliko zarađuju? Je li hrvatsko selo na rubu opstanka?
Kakva je ‘krvna slika’ hrvatskog sela? Kolika je prosječna dob hrvatskog poljoprivrednika, koji stupanj obrazovanja imaju, koliko zemlje obrađuju i koliko ima OPG-ova?
Manje svinja, janjadi, peradi…
Podaci otkrivaju i kako je ukupan broj svinja danas oko 945.000, što je pad od blizu 3 posto, odnosno brojka je manja za 27.000 grla. Odojaka je pritom manje za 41.000, što je pad od 15 posto na godišnjoj razini.
Janjadi je manje za 21 posto, što znači da ih je Hrvatska u manje od godinu dana izgubila oko 24.000, pa ih danas ima tek 91.000.
Osjetno se smanjio i ukupan broj svih vrsta peradi u odnosu na prosinac pretprošle godine. Danas ih imamo oko 10,9 milijuna, što je pad od 10 posto. Kokoši je u Hrvatskoj trenutačno oko 2,7 milijuna komada, što je 18 posto ili čak 580.000 manje nego prije godinu dana.
Da bismo razumjeli zašto smo uništili taj sektor i zašto nam se kontinuirano ponavljaju ovakvi događaji, moramo postaviti osnovno pitanje što smo poduzeli, što poduzimamo i što mislimo poduzeti da se ovakvi nemili događaji svedu na najmanju moguću mjeru.
Na jednoj strani imamo državu i njezine institucije koje bi trebale predstavljati upravljački, obrazovno-znanstveno-istraživački i kontrolni sustav.
”Vrata Ministarstva poljoprivrede otvorena su samo za izabrane pojedince”
Na drugoj strani je poljoprivredni korpus kojega čine sami poljoprivredni proizvođači, ali i njihovi savezi i udruge. Tržište se pojavljuje kao katalizator zbivanja na poljoprivrednoj sceni. Odnosi između dvije navedene strane i poljoprivrednih politika koje država kreira i provodi prema poljoprivrednom korpusu, imaju izravnu refleksiju na ponašanje tržišta i svih njegovih sudionika.
Moram istaknuti kako je naše Ministarstvo poljoprivrede zatvoreno za komunikaciju s hrvatskim selom. Vrata ministarstva su otvorena samo za izabrane pojedince. Nećete doživjeti da vam ministrica dođe na vaš OPG ako niste politički podoban. Nećete doživjeti da itko čuje vaše vapaje ako niste politički vezani uz vladajuće. Takav pristup mnoge žalosti. Stvarni poljoprivrednici ne žele biti ucjenjivani od strane političara, niti žele ovisiti o njihovoj milosti. Oni samo žele preživjeti od rezultata svoga rada. Na žalost, to se u našoj zemlji sve manje cijeni.
Poticaji? Rezultat je čista katastrofa
Hrvatska je u poljoprivredu putem poticaja dosad uložila golem novac koji se mjeri u desecima milijardi kuna. Rezultat je čista katastrofa.
Vladajući i dalje ne žele ograničiti potpore za velike subjekte, i dalje ne žele napraviti reviziju dosadašnjeg raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i dalje ne žele poduprijeti one koji rade, stvaraju i proizvode.
Možda će vas zanimati
Poljoprivredni paradoks: Poticaji su umrtvili hrvatsku poljoprivredu; pogledajte kolika nam je produktivnost
Što su poticaji dobrog donijeli hrvatskoj poljoprivredi? Ili možda lošeg?
Pitanje reguliranja tržišta poljoprivrednim proizvodima naročito je važno i osjetljivo, jer se poljoprivreda ne smije sagledavati samo s ekonomskog aspekta. Poljoprivreda ima nezamjenjivu i ključnu ulogu u ostvarivanju okolišnih i socijalnih ciljeva održivosti i izravan utjecaj na bioraznolikost. Pola svjetskog bruto društvenog proizvoda ovisi o prirodi.
Slom poljoprivrede: Možemo s dubokom zabrinutošću iščekivati budućnost
Sjetimo se – pojavom koronavirusa odjednom su pitanja lokalne hrane, prehrambene suverenosti, samodostatnosti, uvoza hrane, stavljanja u funkciju nekorištenog poljoprivrednog zemljišta postala predmet sveopćeg interesa političara, znanstvene zajednice, iskakala su u svim medijima, o tome su pričali i mozgali i svi oni koji se nikada nisu bavili poljoprivredom, niti hranom. I gle čuda! Prođe neko vrijeme i opet je sve po starom.
Sve ono što nas je mučilo prije covid krize i puno prije toga, hrvatsko selo muči i danas. Bez pomaka na bolje. Ali zato idemo rapidno na gore.
U ovom trenutku manje je važno imamo li manjak ili višak hrane, već da se konačno jasno odredimo što želimo i u kojem pravcu trebamo krenuti, uvažajući i koristeći sva raspoloživa sredstva koja će nam se ponuditi kroz novu Zajedničku poljoprivrednu politiku, europski Zeleni sporazum i Strategiju od polja do stola.
Ako to ne učinimo i dalje ćemo biti svjedoci lutanja hrvatskih poljoprivrednih politika, koje nužno rezultiraju u daljnjem rastu prehrambene ovisnosti i smanjivanju mogućnosti da ostvarimo prehrambenu suverenost, bez koje nema ni nacionalne suverenosti. Kada svemu dodamo izravan poguban utjecaj politike na demografsku sliku i iseljavanje ljudi iz ruralnog prostora, možemo s dubokom zabrinutošću iščekivati budućnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
