Mnoge asocijacije uvijek naviru na spomen imena jednog od najpoznatijih i najljepših londonskih trgova. Netko će se pri pomisli na Trafalgar Square sjetiti mnoštva golubova, netko će pomisliti na velike novogodišnje proslave i tradicionalno londonsko božićno “drvce”, dok će drugi, pak, odmah zamisliti Nelsonov spomenik i lavove koji ga čuvaju. Ljubitelji umjetnosti posjetit će Nacionalnu galeriju i Nacionalnu galeriju portreta, ljubitelji crkvene glazbe navratit će na neki večernji koncert u crkvi “sv. Martina u polju” ili se odlučiti za neobičnu večeru u njezinoj kripti, no svi će se rado, barem par minuta, ovdje odmoriti i uživati u pogledu prema svim krajevima Londona.
Britanski Guardian predaže da upravo spomenik Horatiu Nelsonu na kultnom Trafalgar Squareu bude slijedeći na popisu za rušenje.
U članku pod naslovom „Rušenje spomenika? Evo zašto Nelsonov spomenik treba biti sljedeći“, poznati list Guardian zagovara praksu brisanja sjećanja na dio nacionalne povijesti, koja u SAD-u se već aktivno uklanja, koji su navodno uvredljivi za manjine ili neke druge društvene grupe. Argumentacija je da je Nelson bio bijeli supremacist i zagovoratelj robovlasništva, premda su robove imali i Abraham Linlclon i George Washington.
Autorica teksta usto kritizira britanske zagovornike uklanjanja spomenika da su „lijeni“ jer ne poduzimaju samoinicijativne akcije rušenja spomenika poput svojih kolega u SAD-u.
Jednoruki, jednooki admiral Horatio Nelson potukao je Francuze kod Trafalgara 1805., ali je pobjedu platio svojim životom. On je engleski nacionalni junak. Spomenik je visok 46 metara, a sam je Nelson, volumenom, oko tri puta veći no što bi u stvarnosti bio. Spomenik “čuvaju” četiri brončana lava koja su dodana naknadno; jedna lokalna legenda kaže da će lavovi oživjeti ako nedaleki Big Ben, ikada, pogreškom zazvoni 13 puta…
Spomenik je postavljen 1843. godine i tako stoji gotovo 200 godina.
