Nordijskim zemljama očajnički treba više djece zbog bojazni da bi pad stopa nataliteta mogao označiti kraj izdašnog modela socijalne države u čitavoj regiji.
Zemlje nordijske regije već su duže vremena poznate kao bastion visokih stopa plodnosti na starom kontinentu koji sve više stari. Međutim, trenutno se suočavaju s negativnim trendom koji prijeti njihovom socijalnom modelu, koji se financira novcem poreznih obveznika.
Norveška premijerka Erna Solberg uputila je očajničku molbu građanima rekavši da „Norveškoj treba još djece“, izrazivši zabrinutost zbog broja rođene djece.
„Norveškoj treba još djece! Mislim da ne trebam nikome govoriti kako se to radi. U narednim desetljećima nailazit ćemo na probleme po pitanju ovog modela,“ upozorila je Norvežane premijerka Erna Solberg u svom novogodišnjem govoru i dodala: „Bit će manje mladih ljudi koji će podnositi sve teži teret socijalne države.“
Stopa nataliteta spod razine potrebne za očuvanje populacije
U 2017. godini stope nataliteta u Norveškoj, Finskoj i na Islandu pale su na rekordno nisku razinu, između 1,49 i 1,71 djece po ženi. Samo nekoliko godina ranije, stope nataliteta u tim zemljama iznosile su približno 2,1, što je razina potrebna za očuvanje stabilnosti populacije.
„U svim nordijskim zemljama stope nataliteta počele su opadati nakon financijske krize iz 2008. godine,“ izjavio je za AFP Trude Lappegard, sociolog sa Sveučilišta u Oslu i dodao: “Kriza je sada završila, no stope nastavljaju opadati“.
Manje brojnih obitelji, a žene kasnije rađaju
Od Kopenhagena do Sjevernog rta, te od Helsinkija do Reykjavika, demografski podaci diljem nordijske regije otkrivaju dvije stvari: sve je manje brojnih obitelji, a žene kasnije rađaju svoje prvo dijete.
Ne postoji jedinstveno objašnjenje za to, međutim, financijska neizvjesnost i nagli porast troškova stanovanja smatraju se mogućim čimbenicima.
U dugoročnom smislu, to znači da će se smanjiti broj radno sposobnih ljudi koji će plaćati poreze kojima se, pak, financiraju izdašni sustavi socijalnih država.
Tim se sustavima, između ostalog, isplaćaju produženi roditeljski dopusti, koji u Švedskoj mogu trajati i do 480 dana.
Stručnjaci donose različite prognoze i preporuke za rješavanje ove situacije
U Norveškoj je jedan ekonomist, zabrinut u vezi posljedica koje će negativni demografski trend ostaviti na gospodarski razvoj, predložio da se ženama uplaćuje 500.000 kruna (oko 380.000 kuna) mirovinske štednje za svako rođeno dijete.
Drugi je, naprotiv, predložio da se ženama u Norveškoj koje nisu rodile nijedno dijete a navršile su 50 godina isplati milijun kruna (oko 766.000 kuna), jer su djeca ujedno i veliki trošak za društvo.
Finske su općine već odlučile „odriješiti vrećicu“ kako bi ohrabrile mještane da „prionu poslu“.
Općina Miehikkala, koja broji 2.000 ljudi, nudi 10.000 eura za svako dijete rođeno i odgojeno u toj općini.
„Broj pojedinaca bez djece ubrzano raste, a broj žena s troje ili više djece opada. Ovakav je trend dosad neviđen u suvremenoj Finskoj,“ rekla je Anna Rotkirch, sociologinja za obitelj krovne organizacije Finnish Family Federation.
Aktivne mjere
Kopenhagen je, u međuvremenu, preusmjerio svoju pažnju na muškarce, kojima se manje žuri da postanu roditelji nego ženama. Pokrenuta je kampanja s ciljem podizanja svijesti o tome da kvaliteta sperme s godinama opada.
Nordijska regija se već može pohvaliti velikim brojem inicijativa usmjerenih na obitelj, poput kliznog radnog vremena, ogromne mreže dostupnih dječjih vrtića te izdašnih sustava roditeljskog dopusta.
No s obzirom da sve to i dalje nije dovoljno velik poticaj da se ljudi odluče za veći broj djece, imigracija može biti slamka spasa – ili prijetnja, ovisno o stajalištu.
Imigracija?
Švedska možda ima negativnu stopu nataliteta, no i dalje je druga zemlja u Europskoj uniji, odmah iza Francuske, čija je stopa nataliteta u 2016. godini iznosila 1,85 djece po ženi.
Glavni razlog toga je desetljećima duga povijest imigracije u Švedskoj: imigrantkinje obično rađaju više djece od prosječne Šveđanke.
Grad Aneby u južnoj Švedskoj ima jednu od najvećih stopa nataliteta u zemlji u proteklih nekoliko godina, koja iznosi 2,6 djece po ženi, zahvaljujući činjenici da je prije dva desetljeća otvorio širom svoja vrata imigrantima.
„Aneby je srdačno prihvatio oko 225 Eritrejaca ranih 1990-ih te odmah nakon toga (primio je) izbjeglice s Balkana. Godina 1994. bila je rekordna godina za taj grad u demografskom pogledu,“ priopćio je lokalni dužnosnik Ola Gustafsson za AFP.
No porast manjinskog stanovništva ujedno izaziva strah.
Per-Willy Amundsen, bivši norveški ministar pravosuđa s desnice, dospio je na naslovnice kada je tražio da se smanji dječji doplatak nakon trećeg djeteta.
Njegov je cilj bio zaustaviti Somalijce koji s imali veću stopu rađanja od lokalnih Norvežana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
