U mnogim europskim zemljama mjere za suzbijanje koronavirusa su na udaru kritika. Vlada Švicarske je posebno pod pritiskom. Krajem studenoga će o tome odlučiti švicarski narod na referendumu.
Vlasti su probale s besplatnim rackletom, slatkim pecivima i koncertima, ali više od 65 posto cijepljenog stanovništva nisu uspjeli postići; čak ni tijekom „nacionalnog tjedna cijepljenja”. To vrlo jasno potvrđuju brojke iz većih gradova. 200 ljudi dnevno je u prosijeku ovog tjedna u centru za cijepljenje na željezničkoj stanici u Zürichu dobilo svoju prvu dozu cjepiva protiv koronavirusa.
Primjera radi, u tom švicarskom kantonu je ljetos dnevno cijepljeno 25.000 ljudi. Pa ipak, švicarski politolog, profesor Mark Bühlmann sa Sveučilišta u Bernu ne želi govoriti o neuspjehu kampanje koja je koštala čitavih 96 milijuna franaka. „Ako uspjeh znači da se o cijepljenju priča, onda je uspjeh tjedna cijepljenja postignut” – rekao je, prenosi Deutsche Welle.
Isto kao i u državama EU-a, tema koronavirusa nikada nije nestala iz dnevne politike, ali ovih dana ponovo dominira političkim raspravama. Od sredine listopada i u toj zemlji također raste broj zaraženih. Sedmodnevna incidencija pokazuje da se tijekom jednog tjedna zarazi više od 200 osoba na 100.000 stanovnika.
Drugo glasovanje u dva mjeseca
I baš na početku još jednog pandemijskog vala, politika bi mogla izgubiti središnji instrument za suzbijanje pandemije – COVID certifikat. Švicarci će 28. studenog po drugi put za manje od dva mjeseca glasati o Zakonu o COVID-u 19. Zakon ne regulira samo financijsku pomoć za kulturne ustanove i gastronomiju, nego i upotrebu COVID certifikata, koji funkcionira po istom obrascu kao i u Europskoj uniji, a također je kompatibilan i s aplikacijama EU-a. Bez zakona o koroni takozvano pravilo 3G (cijepljeni, oni koji su preležali koronu i testirani) više se ne bi moglo primjenjivati u gastronomiji i prilikom održavanja kulturnih događaja.
Aktualne ankete pokazuju da građani ni na ovom referendumu neće glasati protiv zakona, ali su protivnici u ovom trenutku prilično uspješni u kampanji protiv mjera za suzbijanje pandemije. Udruga „Prijatelji ustava”, osnovana tijekom pandemije, prikupila je za referendum gotovo 190.000 potpisa. „Referendum je povod da se pokaže nepovjerenje prema političkoj eliti“, kaže politolog Bühlmann, koji kao direktor „Année Politique Suisse” opipava puls političkog raspoloženja u zemlji. „To nepovjerenje se da organizirati. A za to postoji stranka, koja to dobro radi još od 1990. U pitanju je SVP.”
Komplikacije u putovanju kao moguće posljedice
Iako nacionalno-konzervativnu Švicarsku narodnu stranku (SVP) u vladi predstavlja ministar financija Ueli Maurer, ona odbacuje certifikat. A kako bi Švicarci i dalje bez aplikacije mogli putovati u inozemstvo, jedna političarka SVP-a je ovog tjedna na televiziji predložila da se s partnerima u EU-a sklope bilateralni sporazumi. Bio bi to proces koji bi mogao trajati mjesecima. A dok se sporazumi ne sklope, sloboda kretanja bi Švicarcima mogla biti u dobroj mjeri otežana.
U trenutnoj raspravi se rijetko govori o praktičnim detaljima. Bez obzira na to što je u usporedbi sa susjednim zemljama Francuskom i Austrijom, u Švicarskoj bilo znatno manje ograničenja, protivnici zakona o COVID-U se žale na nerazmjerno zadiranje u njihove slobode.
Urbano stanovništvo senzibilnije
Ali, ne pristaju ljudi u cijeloj zemlji na kritike „korona-diktature”. „Urbano stanovništvo je senzibilnije i više vjeruje vladinim mjerama, nego stanovništvo u ruralnim kantonima, dakle mahom u kantonima njemačkog govornog područja. U njima je tradicionalno veće nepovjerenje prema državi“, kaže Bühlmann.
Posebnu pažnju privlače stanovnici takozvanih izvornih švicarskih kantona (Freiheitstrychler), koji uz tradicionalna švicarska kravlja zvona prosvjeduju protiv korona politike. I političar SVP-a se na jednom sastanku fotografirao sa zvonom i kritizirao „sve mjere o kojima se odlučuje u Bernu“.
Povijesno nepovjerenje prema cjepivima
Dok su se kampanje vremenom promijenile i danas se mahom vode na internetu, strukture stanovništva su opstale. Još na referendumu o zakonu o epidemijama 2013. protivljenje dolazilo iz ruralnih dijelova zemlje. Bühlmann također spominje glasovanje o cijepljenju protiv tuberkuloze u 19. stoljeću, na kojem su prije svih kritički nastrojeni bili mali, kantoni u unutrašnjosti Švicarske. „To izgleda kao povijesno nepovjerenje prema cjepivima.”
Sve ove proturječnosti možda zvuče iritantno, ali profesor iz Berna u njima vidi potvrdu snage direktne demokracije. „Ja ne želim govoriti o podjeli društva, iako mediji obožavaju takvu sliku. Spremnost na dijalog je u Švicarskoj i dalje na vrlo visokoj razini. U direktnoj demokraciji se naučilo da se može imati drugačije mišljenje, ali da postoji i razmjena.“
Nema plana B
Kada se narodu obeća referendum, situacija u Švicarskoj se često vrlo brzo primiri. Mark Bühlmann ukazuje na uvođenje obaveznog korištenja sigurnosnih pojaseva 1970-ih. Jedna udruga se tada žalila na ograničenje sloboda, održan je referendum i uvedena obaveza vezivanja pojasa u automobilima, a o ovoj udruzi se više ništa nije čulo.
Za dva tjedna će tako pasti i konačna odluka o korona-politici. Ako vlada izgubi, mogla bi zakon, zbog prijelaznih razdoblja, ostaviti na snazi do proljeća ali politička dinamika bi to mogla otežati. Ostaje otvoreno koje rješenje će Bundesrat naći. Ali, ne bi bio prvi put da Bern pronađe kreativno rješenje za moćnu riječ naroda. Do tada važi objava vlade po kojoj “nema plana B”.
