Suđenje Perkoviću i Mustaču: Kako je UDBA regrutirala Arkana

Josip Perković se trebao dobrovoljno predati njemačkim vlastima 27. prosinca 2013., otprilike mjesec dana prije nego što je “prisilno” izručen. Tu informaciju iznio je u srijedu svjedok Vukušić navodeći da to zna od Perkovićeva ranijeg kolege i prijatelja Jana Gabriša koji je, kao čovjek od njegova povjerenja, bio posrednik u Perkovićevim pregovorima s njemačkim tužiteljstvom.

“Rekao mi je da Perković želi da i ja budem prisutan na predaji. Perkovićev sin želio je sa mnom o tome razgovarati, ali sam ga odbio” rekao je Vukušić.

Svjedočenjem svjedoka Bože Vukušića nastavljeno je suđenje u Münchenu u procesu protiv pripadnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.

“Nakon Hrvatskog proljeća UDBA pojačava likvidacije hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj, a to traje sve do raspada Jugoslavije”, na suđenju Perkoviću i Mustaču svjedoči Vukušić.

Sud je Vukušića  ispitivao o političarima u vrhu komunističke partije i države, a Vijeće je  zanimalo tko je naređivao, a tko provodio ubojstva u Njemačkoj. Ispitivanje svjedoka nastavio je predstavnik glavnog saveznog tužitelja Njemačke Lienhard Weiss, kojeg je zanimala struktura i način rada obavještajnih i tajnih službi u vrijeme Jugoslavije.

Tužitelj Weiss se posebno interesirao za akcije kodnih naziva „Brk“, „Dunav“ i „Pismo“. Bože Vukušić objasnio je radne uloge svake akcije pojedinačno.

Akcija „Brk“ imala je zadatak špijunaže i obrade Stjepana Đurekovića, prikupljanje podataka o svemu što on radi, gdje se kreće, stanuje, koje životne navike ima, itd.

“Akciju je uz Mustačevu suglasnost naložio tadašnji šef zagrebačkog SDS-a Franjo Vugrinec po zahtjevu Miše Deverića. Za akciju je morao znati i Perković jer je u njoj korišten njegov doušnik iz Njemačke kodnog imena Stiv, odnosno Krunoslav Prates”, kazao je Vukušić.

Podaci o kretanju Đurekovića i ključ od garaže prikupljeni u toj akciji korišteni su kasnije za akciju likvidacije Đurekovića,

Akcija „Pismo“ imala je zadaću dezinformirati hrvatske emigrante o Stjepanu Đurekoviću, kako bi se kasnije ubojstvo pripisalo obračunu među emigrantima.

Akcija „Dunav“ bila je zadužena za pripremu fizičke likvidacije Đurekovića, na osnovu prikupljenih podataka i bila je na saveznoj razini.

Kao šef II. odjela za neprijateljsku emigraciju Perković je, kazao je Vukušić, pripremio plan ubojstva te ga je u dogovoru s izravno nadređenim Srećkom Šimurinom morao prezentirati šefu republičke službe Mustaču. Plan je potom išao na konačno odobravanje šefovima u Beogradu, među ostalim saveznom ministru unutarnjih poslova.

Što se tiče pripreme ubojstva Vukušić je istaknuo suradnju Perkovića s doušnikom Krunoslavom Pratesom, te kako je Prates Perkoviću nekoliko tjedana prije ubojstva osobno predao ključ od garaže u kojoj je Đureković ubijen.

Motiv ubojstva – prikrivanje malverzacija Vanje Špiljka u Ini

“Vanja Špiljak imao je interes preko oca Mike kontaktirati Mustača, a ovaj je uvezao Perkovića u likvidaciju Đurekovića”, rekao je Vukušić.

Vukušić je u svom svjedočanstvu govorio o vezama Špiljaka i Mustača, o istragama u INI, svemu povezanom s korupcijskim skandalom koji je istraživala i policija u Jugoslaviji.

Vuukšić je kazao kako se, prema njegovim informacijama, Špiljak u početku obratio nositeljima ključnih funkcija u Zagrebu i Beogradu – Juri Biliću, Marijanu Cvetkoviću, Milutinu Baltiću i Todi Ćuruviji, pri čemu samo Bilić nije podržao njegov zahtjev za likvidacijom Đurekovića.

Malobabić danas radi za tvrtke Vanje Špiljka u Republici Srpskoj

Ispitivanje svjedoka nastavio je odvjetnik Gizele Đureković Siniša Pavlović, koji je zamolio Vukušića da sudskom vijeću pojasni skraćenice pojedinih službi SDS, SID, KOS, te da pojasni odnose između navedenih službi i način razmjene podataka među istima, jer često dolazi do nejasnoća dok se govori o pojedinim službama.

Pitao je i tko je preuzeo dokumentaciju, na što je Vukušić odgovorio da ju je preuzeo Služba državne bezbjednosti, te dodao kako je ista služba bila zadužena za nabavku oružja kojim se vršila likvidacija hrvatskih emigranata.

Vukušić je naglasio kako zapovjedna linija jasno proizlazi iz pravilnika o obradi, koja je mogla biti okončana i fizičkom likvidacijom, te pravilnika službe o radu u inozemstvu. Iako se u njima ne spominju izravno likvidacije, dodao je Vukušić, na temelju druge dokumentacije tajnih službi jasno se može vidjeti da su tzv. specijalne akcije bile mahom akcije likvidacija i otmica tzv. državnih neprijatelja.

Odgovarajući na pitanja Vukušić je potvrdio da je postojala svojevrsna paraobavještajna agencija Centralnog komiteta partije – Centar za informiranje CK, koji je oformio Mika Špiljak. Na čelu mu je bio je Slavko Malobabić koji sad radi za tvrtke Vanje Špiljka u Republici Srpskoj.

Kako je Arkan regrutiran u Udbu

Vukušić je odgovorio i na pitanje kako je u redove Udbe regrutiran Arkan. Po njegovim saznanjima, problematičnog i kriminalu sklonog Arkana je u Udbu doveo vlastiti otac preko poznanstva sa Stanom Dolancom.

Uslijedilo je nekoliko pitanja Perkovićevih njemačkih odvjetnika. Dr. Beyer i Wagner, koji su Vukušića uglavnom ispitivali o onom što je već odgovarao na Weissova pitanja, Pitanja su se kretala oko toga može li to isto potvrditi i dokumentacijom ili snimcima, na što je Vukušić odgovorio da može i da je većina dokaza onog što je iznio već predana sudu u pismenom obliku ili na snimkama.

Nakon njih, ispitivanje je nastavio Nobilo i tu je bio kraj opuštenoj atmosferi u sudnici. Nobilo je danas pokušavao proturječiti  sucu nakon što sudac nije prihvaćao njegovo pitanje svjedoku, i to u više navrata. No nije uspio niti u jednom pokušaju. Sudac Dauster mu je na svaki njegov pokušaj proturječja, pojasnio zašto ne dozvoljava postavljanje takvih pitanja. Nobilu nije preostalo ništa drugo, nego da se složi sa sucem i da nastavi sa postavljanjem pitanja u dopuštenim okvirima.

Nobilo je citirao Lasićevu izjavu o predaji ključeva garaže u kojoj je ubijen Đureković, ali Dauster je prekinuo to pitanje, obrazlažući da tu Lasićevu izjavu i sami imaju, te ju mogu sutra pročitati.

Nakon što je Nobilo tvrdio da imaju dokumentaciju kojom mogu dokazati nevjerodostojnost Vukušićevih izjava, sudac mu je odgovorio: „Nadam se“.

Nobilo je pitao Vukušica o tome kako je svjedočio da su uništeni dosjei Perkovića i još nekih osoba. Sudac je tada prekinuo Nobila i sa čuđenjem konstatirao, kako očito on (sudac) nije bio nazočan u sudnici, kada je Vukušić o tome govorio, što je izazvalo smijeh u sudnici.

Nobilo je nastavio s pitanjima o akcijama „Brk“ i „Dunav“, pokušavajući dokazati da su akcije vođene paralelno, što navodno nije bila praksa, da se istovremeno vode dvije akcije na različitim nivoima.

Pitanje je formulirao jako nerazumljivo i sudac ga je opet prekinuo, govoreći mu da ni on sam nije razumio što Nobilo želi pitati, pa mu je savjetovao da pitanja koja postavlja budu kratka, precizna i razumljiva.

Ponovno postavlja pitanje, i govori o nekim operativnim akcijama, na što se javlja odvjetnik Pavlović s pitanjem Nobilu da navede koje su to akcije i je li to što govori može i dokazati nekim dokumentom gdje se to navodi? Nobilo odgovara da može s više njih, a Pavlović ga moli da navede bar jedan, na što Nobilo odgovara da se ne može sjetiti. Riječ preuzima sudac Dauster i opet konstatira “ja imam problem sa shvaćanjem situacije”, nakon toga Nobilo odustaje od pitanja.

Sve odluke donosio CK bez obzira kako zakoni bili napisani

U sljedećim pitanjima koja su se odnosila na to tko je kome nadređen, tko je kojoj strukturi bio nalogodavac, tko je imao zadnju riječ, zašto je Tito donio direktivu kakvu je donio, sudac je po tko zna koji puta prekinuo Nobila i povišenim tonom mu rekao kako Vukušić nije ni povjesničar niti uspješno diplomirani pravnik da bi on to morao znati. Posebno ne kad je riječ o komunističkom režimu u kojem je ionako sve odluke donosio CK, ma kako zakoni bili napisani.

Kako Nobilo nije više imao pitanja, na redu je bila odvjetnica Horvat. No sudac Dauster je konstatirao kako nema smisla da ona počinje s ispitivanjem jer je 8 minuta do 16h, a ročište završava u 16 sati. Sudac Dauster joj je savjetovao neka do sutra lijepo i precizno sastavi pitanja, da se ne bi ponavljali. I na kraju je predložio kako joj to može biti umjesto večernje molitve i da o tome razmisli.