“Posljedica ovakvog prijedloga zakona (Stečajnog zakona) bit će brojni nesvrsishodni i skupi sudski postupci prisilnih nagodbi na teret državnog proračuna i ponovno zakašnjeli stečajni postupci u kojima će se rijetko uspjeti nastaviti poslovanje”, kazao je sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić za narod.hr objašnjavajući mane prijedloga Stečajnog zakona ministra Orsata Miljenića prema kojem bi predstečajne nagodbe trebale postati sastavni dio zakona i integralni dio stečajnog postupka, a u samom stečaju neće biti voluntarizma oko njegova otvaranja jer će to biti učinjeno čim se steknu uvjeti.
“Prvenstveno je potrebno reći da je predstečajni zakon najavljen kao ‘Interventna mjera’, a sada se uvodi kao dio Stečajnog zakona. Postojeći zakon je direktno proizveo nekoliko tisuća stečajnih postupaka te je veliki broj poduzetnika izgubio volju za novim poslovanjem. Predstečajni postupci nisu pravilo u Europskoj uniji, ali su zato česti stečajni postupci prije blokade računa dužnika, što otvara vrata stvarnom spasu poslovnog subjekta i radnih mjesta. Neplaćanje obveze u iznosu od 7.500 kn duže od 21 dan u Engleskoj ekonomiji i pravosuđu znači da je društvo nesposobno za plaćanje”, rekao je Kolakušić.
“Posljedica ovakvog prijedloga zakona bit će brojni nesvrsishodni i skupi sudski postupci prisilnih nagodbi na teret državnog proračuna i ponovno zakašnjeli stečajni postupci u kojima će se rijetko uspjeti nastaviti poslovanje”, istaknuo je Kolakušić te dodao da ukoliko se želi imati predstečajni postupak te njime pomoći određenim poduzetnicima u ranijoj fazi poteškoća, potrebno je ugraditi početne mehanizme koji će omogućiti razlikovanja poštenih od nepoštenih poslodavaca i tvrtke koje se mogu i trebaju spašavati s dosadašnjom upravom.
“Glavna razlika je ta što u pravilu u predstečaju vlasnici zadržavaju pravo vlasništva i upravljanja dok u stečaju dolazi novi vlasnik i upravljačka struktura” te naglasio kako je nužno koristiti iskustva drugih država, što se kod nas, kako ističe, redovno ne događa prilikom donošenja zakona.
“Talijansko zakonodavstvo razlikuje ugovorni i prisilni stečaj, sudovi se ne opterećuju postupcima u kojima su svi vjerovnici reprogramirali svoje obveze sklapanjem predstečajnog ugovora. Pošteni poduzetnik zna da se približava trenutak kada više neće moći podmirivati svoje preuzete obveze te da je došlo vrijeme za početak izvansudskih pregovora o reprogramu dugova s vjerovnicima. Ukoliko većina vjerovnika podržava plan financijskog restrukturiranja dužnika smisleno je dopusti dužniku da se obrati sudu radi sklapanja prisilne nagodbe u odnosu na dio vjerovnika koji se protive tom planu. Sve ostalo je pila naopako”, zaključio je Kolakušić za narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
