Preminula umirovljena bojnica Hrvatske vojske gospođa Janja Ninić Babić bit će danas u 14,10 sati pokopana u obiteljskoj grobnici na groblju Miroševac uz visoke vojne počasti. Desetak ratnih generala Hrvatske vojske držat će posljednju počasnu stražu pokraj odra umirovljene bojnice Hrvatske vojske gospođe Janje Ninić Babić, a bit će nazočan i veliki broj hrvatskih ratnih veterana tj. branitelja i dragovoljaca, s kojima je najuže surađivala tijekom Domovinskog rata, iz cijele Hrvatske.
Govore na pogrebu održat će bivši potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane prof. dr.sc. Hebrang i ratni zamjenik ministra obrane general prof. dr.sc. Krešimir Ćosić.
Sv. misa zadušnica, koju će služiti o. Dalibor Renić SI, bit će se istog dana u 16,00 sati u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici 31.
Janja Ninić Babić voljena supruga, majka i nona, sestra i punica, umirovljena bojnica Hrvatske vojske, preminula je u 56. godini života, dana 16. prosinca 2015. godine u Zagrebu, nakon dugih mjeseci borbe sa teškom bolešću. Za Janjom ostaju ožalošćeni suprug Antun, kći Tena, zet Stjepan, unuk Luka, sestre Zdenka i Manda s obiteljima i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.
Rođena je 4. siječnja 1960. godine u Gundincima (Slavonskom Brodu) od hrvatskih roditelja Marije Ninić (rođene Koturić) i oca Petra Ninića, s kojima je doselila u Zagreb kada je imala devet mjeseci. Osnovnu školu «Marija Jurić Zagorka» i gimnaziju završila je u Zagrebu. Upisala je Pravni fakultet u Zagrebu, ali nije mogla nastaviti studij prava jer se zbog teških obiteljskih materijalnih prilika morala zaposliti.
Najprije je radila u «Krašu», a kasnije na mjestu službenice u Saboru RH, gdje ubrzo postaje tajnica u saborskom Odboru za pravosuđe, na čelu kojega je tada bio gospodin Ivan Milas. Odlaskom gospodina Milasa na mjesto zamjenika ministra obrane, gospođa Janja prelazi u Ministarstvo obrane kao njegova odana i vrijedna suradnica. Njezinu odanost ubrzo prepoznaje ministar Gojko Šušak, kojemu zajedno s gospođom Dunjom Gotovinom postaje najbliža i najpovjerljivija suradnica sve do njegove smrti 1998. godine. U tom razdoblju, iako samohrana majka, radila je po 16 sati dnevno i nesebično pomagala hrvatskim braniteljima, povratnicima i svim potrebitima.
Odlaskom supruga Antuna, opunomoćenog ministra u Ministarstvu vanjskih poslova, na mjesto zamjenika veleposlanika u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pekingu 1998. godine, gospođi Janji je povjeren zadatak otvaranja Ureda vojnog izaslanstva RH u Pekingu, kojeg je ona uspješno obavila, vršeći dužnost vojnog izaslanika od 1998. do 2003. godine, i postavši najpopularniji strani vojni izaslanik u Pekingu, pri čemu je dobila i visoko kinesko odličje.
Po povratku iz Pekinga biva umirovljena u 43. godini života političkom odlukom, ali nastavlja pratiti supruga u njegovim diplomatskim dužnostima u Irskoj i Australiji, od 2004. do 2013. godine, uvijek promovirajući dragu domovinu.
Svojom neposrednošću i predanim radom osvojila je srca i divljenje svih s kojima je radila, osobito domoljubnih generala, časnika hrvatske vojske i Hrvatskog Vijeća Obrane, branitelja, stranih vojnih izaslanika i diplomata. Za svoj neumorni rad u Ministarstvu obrane dobila je brojna odličja i visoka priznanja predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana, kao i odličje Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski koje joj je dodijelila predsjednica Republike, gospođa Kolinda Grabar Kitarović.
Uvijek je, kao vjerni vojnik domovine, sve poslove obavljala s voljom govoreći: «Sve što radim je zbog toga što volim svoju domovinu Hrvatsku!». Jednakom ljubavlju voljela je Zagreb, kojeg nije mogao nadmašiti niti jedan od brojnih drugih svjetskih gradova u kojima je živjela. Iako je svoju najtežu bitku s opakom bolešću gospođa Janja izgubila, za njom ostaju njezina postignuća i sjećanje na njezin uvijek vedri duh.
