“Ako su već odlučili 8 mjesta pomoćnika ministara dati pripadnicima srpske nacionalne manjine, onda to neka budu hrvatski branitelji srpske nacionalnosti, a ne članovi SDSS-a”, predložio je Glogoški u jučerašnjoj emisiji Bujica, uz napomenu: “Čini se da Pupovac zastupa samo pripadnike agresorske strane i ako u novoj vladi budu članovi SDSS-a, na bilo kojoj razini, to onda znači da je ovo kopija Sanadera i njegove politike.”
Povodom druge obljetnice početka prosvjeda u Savskoj 66, danas Trgu Nevenke Topalušić, u Bujici je sinoć gostovao Đuro Glogoški, čelnik Udruge 100-postotnih HRVI 1. skupine i jedan od vođa bunta koji je trajao punih 555 dana te se smatra najdužim i najvećim prosvjedom u povijesti demokratske Hrvatske.
Glogoški je za gostovanje u emisiji odjenuo majicu s oznakom HOS-a i pripadajućim pozdravom „Za dom – spremni“.
“Jučer smo obilježili dvije godine od početka prosvjeda u Savskoj. U tim prosvjedima sudjelovale su na tisuće hrvatskih branitelja. S nama su bili pripadnici temeljne policije, specijalne policije, vojne policije, pripadnici svih gardijskih postrojbi, Zbora narodne garde, Narodne zaštite i pripadnici HOS-a. Znamo da su svi ti ljudi dali veliki doprinos u Domovinskom ratu, kako cijele postrojbe, tako i pojedinci. S nama i našim obiteljima jučer su pred ministarstvom bili i pripadnici HOS-a iz Koprivnice, došli su sa svojom ratnom zastavom koja sadrži obilježje HOS-a, njihov grb. Iz poštovanja prema svima onima koji su poginuli pod HOS-ovim grbom, večeras sam odjenuo ovu majicu!”, rekao je Glogoški odgovarajući zašto je odjenuo tu majicu.
> Tko je Đuro Glogoški – jedan od kandidata za ministra branitelja
Rođeni Osječanin Đuro Glogoški prije početka Domovinskoga rata živio je u obližnjem Ivanovcu (prije rata selo se zvalo Jovanovac).
Otac Stjepan, podrijetlom Zagorac, još je živ, a i sam je civilna žrtva rata, dok je Đurina majka Ljubica, rodom iz Dalmacije, umrla. Đuro ima starijeg brata Stjepana i mlađu sestru Maricu.
Mladi je Đuro uoči Domovinskog rata završio Elektrometalsku školu – bravarski smjer u Osijeku, a nešto kasnije i izvanredno Trgovačku školu. Kao mladić zaljubio se u Tatjanu, počeli su hodati 1983. godine, a tri godine kasnije vjenčali su se u Ivanovcu. Tatjana je bila domaćica, a Đuro je počeo raditi kao podopolagač i stolar u tadašnjoj osječkoj tvrtki Udarnik. Nekih pet godina uoči Domovinskog rata, nakon zaposlenja u Udarniku počeo je raditi u privatnoj tvrtki te je puno putovao. Stariji Đurin i Tatjanin sin Boris rodio se 1987., a mlađi Robert dvije godine kasnije. Danas Boris živi s roditeljima u njihovoj kući u Osijeku i radi kao zaštitar, a Robert je djelatnik HV-a u Osijeku. Upravo pri povratku s “terena”, iz Beograda, zbio se događaj kada je Đuro postao svjestan da je rat neizbježan. Ljeti 1991., pri povratku iz Beograda gdje su radili, na ulasku u Trpinju zaustavile su iz takozvane srpske seoske straže i nakon maltretiranja pustili ih da ideu dalje.
Bilo mu je jasno da će biti rata pa je odmah otišao u osječku policiju i prijavio se kao dragovoljac. Tamo su mu rekli da nema potrebe za dragovoljcima, ali, srećom, postojao je HOS i postao je pripadnik njihova samostalnog voda. Od srpnja te godine bio je na položajima na potezu Orlovnjak – Laslovo, a kasnije postaje pripadnik 106. brigade HV-a gdje je raspoređen na minobacače. Uskoro postaje i zapovjednik voda u topništvu 130. brigade, a tu je i ranjen. Njegov ratni put trajao oko sedam mjeseci.
Ranila me petokraka, a grb koji sam nosio žele zaboraviti
“Da, bio sam pripadnik HOS-a i ponosan sam na to! Veliko je pitanje tko su ti što danas napadaju naša obilježja i nas osobno. Ranjen sam 3. siječnja 1992. u večernjim satima, kada je stupilo na snagu tzv. Sarajevsko primirje. Ranjen sam od granate ispaljene iz Tenja, iz VBR-a. Poznato je da je samo JNA imala VBR-ove. Oni su nosili zvijezde petokrake i ranili mene koji sam nosio hrvatski grb. Danas je u Hrvatskoj dopušteno nositi te iste petokrake od kojih sam ja ranjen, a htjeli bi zabraniti obilježje pod kojim sam ranjen! Zamislite taj apsurd!
Voditelj je Glogoškog pitao za komentar dvostrukih mjerila FIFE koja kažnjava Hrvatski nogometni savez zbog navijanja u Skadru, gdje su naši navijači, zajedno s kosovskim navijačima vikali „Ubij Srbina“, dok „Fudbalski savez Srbije“ nitko nije kaznio zbog skandiranja na beogradskoj Marakani „Ubij Hrvata da Šiptar nema brata!“
“Najprije, osuđujem sve neprimjerene povike i na stadionima i drugdje. Ali pogledajte vi ponašanje naših političara. Kada je u Beogradu zapaljena hrvatska zastava, na stadionu je sjedio i ministar Jovanović, kao predstavnik hrvatske vlasti. Ne samo da nije napustio stadion, on čak nije niti dao izjavu da to osuđuje!”, odgovorio je Glogoški.
Braniteljskim prosvjedom željeli smo pronaći rješenje za braniteljsku populaciju
Jestu li vjerovali na početku prosvjeda da je uopće moguće smijeniti Josipovića i Milanovića, koji su tada bili na vlasti Glogoški je odgovorio: “Cilj nam nije bio samo rušenje Josipovića i Milanovića, naš cilj je prije svega bio pronaći rješenje za populaciju branitelja.. Mi smo tri godine pokušavali pronaći rješenje i razgovarati s Predragom Matićem, no to je čovjek koji nas je cijelo vrijeme lagao! Stopostotnim ratnim vojnim invalidima oduzeo je određena prava i onda nas obmanjivao i odugovlačio. Na zadnjem sastanku s njime vidio sam da ništa od svega, a dečki su se ispred ministarstva počeli spontano okupljat – i tako je sve počelo… Drugi dan prosvjeda je preminula Nevenka Topalušić, to je bila kap koja je prelila čašu. Nismo mogli odustati. Odnos Freda Matića, ali i tadašnjeg predsjednika države Josipovića i premijera Milanovića prema hrvatskim braniteljima bio je sve gori, niti smrt Nevenke Topalušić nije ih opametila i nije se moglo natrag.”
> U Vrbovcu komemoracija za Nevenku Topalušić
“Htjeli smo da reagira Sabor. Očekivali smo da se donese Ustavni zakon o pravima hrvatskih branitelja. Tražili smo smjenu ljudi koji nisu radili svoj posao, a tu prvenstveno mislim na bivšeg ministra Matića i njegovog glavnog asistenta Glavaševića. Osim što su bili arogantni i bezobrazni, gledali su na nas s visoka, ismijavali su i neke branitelje, samo zato što su podrijetlom iz Bosne…”, podsjetio je Glogoški.
“Antifašistima” u dvije godine više od milijun kuna iz ministarstva branitelja – uz kršenje pravila natječaja
U Bujici je pokazana dokumentacija iz koje se vidi da je Fred Matić „Savezu antifašističkih boraca i antifašista“ u 2014. dodijelio čak 500.000 kuna za tri projekta, iako po pravilima raspisanog natječaja jedna udruga može prijaviti najviše dva projekta!
Usporedbe radi, iste godine Savezu civilnih invalida rata Hrvatske dodijeljeno je 90.000 kuna, a Hrvatskom domobranu 50.000. Godinu dana kasnije – 2015. Fred Matić je „Savezu antifašističkih boraca i antifašista“ dodijelio čak 600.000 kuna, Savezu civilnih invalida rata Hrvatske svega 30.000, a Udruzi „Macelj“ samo 10.000 kuna! I u 2015. su „antifašisti“ dobili enormna sredstva unatoč kršenju pravila natječaja, istaknuto je u Bujici.
Glogoški je te podatke komentirao: “Mi se kao udruga na programe prijavljujemo već 14 godina. Prošle godine to nismo učinili zbog poznatog odnosa Matića prema 100-postotnim ratnim vojnim invalidima… Na jedan natječaj možete prijaviti najviše dva programa i toga smo se mi pridržavali. Kada mi nešto radimo, to radimo radi promoviranja istine o Domovinskom ratu, podsjećamo na zločine agresora i probleme hrvatskih ratnih vojnih invalida. A kakvu to istinu Fredovi „antifašisti“ promoviraju? Na čije to oni zločine podsjećaju?!”, zapitao se Glogoški.
“Još u travnju sam tužio Freda Matića. Prošlo je 6 mjeseci i do danas nije održano niti jedno sudsko ročište! S druge strane, protiv mene je zbog prosvjeda u Savskoj pokrenut postupak i održano je već cijeli niz ročišta. Eto, to je jednakost svih građana pred sudom i to je „hrvatsko pravosuđe“ na djelu!”, naglasio je hrvatski branitelj.
Glogoški je istaknuo da su prosvjedi u Savskoj opomena i političarima u budućnosti: “Ako će imati pogrešan odnos prema hrvatskim braniteljima, završit će isto kao Josipović i Milanović!”
Hrvati iz Vukovara nemaju ni jedno mjesto pomoćnika ministra
Telefonom se u Bujicu iz Vukovara javio Tomislav Josić. Predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara komentirao je šokantni sporazum s Pupovcem, kojim je SDSS dobio čak 8 mjesta pomoćnika ministra u ovoj Vladi: “Hrvati iz Vukovara nemaju ni jedno mjesto pomoćnika ministra, a kamo li ministra! Zato će imati Pupovčev SDSS… Ako će se zaista ići u takvom smjeru, situacija u Vukovaru neće biti bolja. Mijenjaju se predsjednici i premijeri, a nama je isto. SDSS nam sigurno neće donijeti ništa dobra. Dogovor premijera i SDSS-a mi ne ulijeva nikakvo povjerenje! Čujem da ćirilićne ploče sada žele postaviti i u nekim drugim gradovima i općinama u Hrvatskoj. Ako se nitko ne bude bunio, to će i učiniti. Ljudi moraju reći da to ne žele”, upozorio je Josić.
Josić je podržao Zlatka Hasanbegovića i osudio imenovanje nove ministrice kulture Nine Obuljen: “Srbi likuju. Kažu da je otišao „ustaški ministar“. No, ne čudi kada to kažu Srbi, ima i jedan veliki broj tzv. Hrvata koji to kažu! Po meni, Hasanbegović je dobar i pošten čovjek i žao mi je što više nije ministar. Ne sviđa mi se gospođa koja je došla na njegovo mjesto, niti repovi koje ima iza sebe. Ali, niti sam je ja predlagao, niti ću ja sutra snositi političku odgovornost zbog toga. Da se mene pitalo, Nina Obuljen nikada ne bi bila ministrica kulture, niti bi Zlatko Hasanbegović bio smijenjen s tog mjesta.”
Josić se ogradio od potpore koju su Nini Obuljen dali Josip Đakić, Đuro Dečak, Zvonko Milas i Zoran Šangut: “Ja ne znam koga predstavljaju Šangut, Milas, Đakić i Dečak i zašto su podržali Obuljenku. Ja predstavljam branitelje grada Vukovara i velika većina nas je uz Hasanbegovića! Ljudi naprosto razmišljaju slobodno, a zašto su Šangut, Đakić i Dečak izjavili drukčije – vjerojatno imaju neke svoje interese. Nina Obuljen nije učinila ništa dobro za hrvatske branitelje i ne vidim ni jedan suvisao razlog zašto bi je podržavali. To su čudni ljudi. Imali smo i u Vukovaru neke iz „Koordinacije“ koji su jedan dan bili protiv ćirilice, a onda za nju i za Josipovića… Prekosutra će biti za nešto treće! Oni ni sami ne znaju za što se bore.”
Na pitanje zašto su se uopće javili s potporom Nini Obuljen, Josić je odgovorio: “Ne znam zašto su to napravili. Veliko je pitanje stoje li članovi njihovih udruga iza toga. To je njihova osobna politička odluka, a ne stav udruga.”
Josić je osporio pravo Zoranu Šangutu da uopće govori u ime Vukovaraca, s obzirom da ne radi u njihovu interesu: “U Šangutovom Memorijalnom centru uopće nema Vukovaraca, po Vukovaru djeci događaje iz bitke za Vukovar pojašnjavaju ljudi koji nisu iz Vukovara! Te stvari se moraju promijeniti, no klima u društvu nije takva, a političari rade po svom.”
Hrvatske branitelje skupo je koštao sporazum Sanader – Pupovac iz 2008. godine
I Glogoški je otvoreno podržao Hasanbegovića: “Mandatar je taj koji odlučuje tko će biti ministar. I odgovornost je na njemu. No, mi imamo pravo reći što mislimo o tome. A ja mislim da je važno voditi računa tko je dobio koliko preferencijskih glasova, tko je kako radio svoj posao i ne vidim da se biračima sviđa to što je na Hasanbegovićevo mjesto došla osoba koja uopće nije bila na listi i upitno je koliko bi glasova dobila da je bila. Oni bi trebali više povesti računa o tome koliko će glasova dobiti na nekim novim izborima i hoće li ponovo dobro proći. To je veliko pitanje nakon što su maknuli Hasanbegovića.”
Glogoški se osvrnuo i na (ne)vjerodostojnost Martine Dalić, prve potpredsjednice Vlade, koja je tri tjedna prije predsjedničkih izbora podržala Ivu Josipovića, nasuprot kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar – Kitarović: “Nisam u politici, ali mi se to ne čini vjerodostojnim. Takvi su naši političari i to nije dobro za birače, koji biraju jedno, a dobe drugo.”
Prije formiranja nove Vlade za pregovore s Miloradom Pupovcem i SDSS-om bio je zadužen šef kabineta premijera Plenkovića – Davor Božinović, naveo je voditelj Bujice. Što misli o tim pregovorima s Pupovcem, Glogoški ističe: “Poznato je koliko je skupo koštao hrvatske branitelje sporazum Sanader – Pupovac iz 2008. godine. Do sada zbog toga nije zbrinuto preko 12.000 stradalnika Domovinskog rata, ali su zato zbrinuti neki drugi. Zbrinuti su oni koji su se pobunili protiv hrvatske države! Riječ je o iznosu većem od milijardu kuna! Ako su već odlučili dati 8 mjesta pomoćnika ministra srpskoj nacionalnoj manjini, onda neka to budu hrvatski branitelji srpske nacionalnosti, a ne članovi SDSS-a! Nadam se da Milorad Pupovac ne zastupa samo one koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i davali potporu agresoru”, zaključuje Đuro Glogoški.
Cijelu emisiju Bujica možete pogledati ovdje:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
