Na dnevnom redu Hrvatskog sabora danas je bio i prijedlog Zakona o kazalištima koji donosi izmjene u uređenju obavljanja kazališne djelatnosti, organizaciji kazališta, ustrojstvu i upravljanju kazalištima, financiranju javnih kazališta te statusu kazališnih umjetnika. Novi zakon donijet će, uz ostalo, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu status središnje nacionalne kazališne kuće, omogućiti će umirovljenje umjetnika koji imaju beneficirani staž, ali i definirati mogućnosti daljnjeg rada, odnosno prekvalifikacije. U nastavku donosimo izlaganje Zlatka Hasanbegovića u ime Kluba Domovinskog pokreta.
O knjizi Kazališna tranzicija u Hrvatskoj i prikazu Obuljen Koržinek
”Po sjećanju, čini mi se 2013. ili 2014., s posebnim zanimanjem sam pročitao knjigu Kazališna tranzicija u Hrvatskoj, živopisne autorice, sada u kineskoj pečalbi, a čiji sam pravednički gnjev uz performere, prvostupnike i venecuelanske teatrologe iz Kulturnjaka 2016. osjetio na svojoj koži i na ministarskoj dužnosti.
Autorica je među ostalim istražila i nastanak, genezu, političku pozadinu i razvitak kazališnog zakonodavstvau hrvatskoj državi nakon 1990. zaključno sa 2006. kada je usvojen važeći kazališni zakon.
Zaključno, u knjizi se lucidno uočavaju nedostatci tekućeg kazališnog zakona i konkretno ukazuje na smjer u kojem treba ići u korjenitoj koncepcijskoj promjeni kazališnog zakonodavstva.
Zbog, među ostalim, i stanovite historiografske i društvene relevantnosti i temeljitosti toga djela, kao urednik institututskog znansvenog časopisa, držao sam potrebitim objaviti prikaz ove knjige i potražiti među kolegama osobu koja bi se prihvatila te zadaće. U tome sam uspio i u instituskom znanstvenom časopisu Pilar prije, čini mi se, osam godina urednički sam prihvatio objaviti prikaz knjige Kazališna tranzicija.
>Hasanbegović o pozadini novog zakona u kulturi: ‘Zakulisna idila između ministrice i ideološke sekte koja je zaposjela Zagreb’
Na kraju, autor prikaza zaključuje kako je jedan od najvećih doprinosa Kazališne tranzicije u Hrvatskoj taj što je ta knjiga citiram „više nego jasan putokaz što bi se trebalo i moglo učiniti da se stanje u hrvatskom kazalištu promijeni i poboljša“, te će poslužiti kao smjerokaz i cit. „donositeljima odluka u pronalaženju novih rješenja za postojeće probleme“.
Autor toga prikaza iz 2013. ili 2014. zove se znanstveni suradnik Instituta za razvoj i međunarodne odnose Nina Obuljen Koržinek koja se dvije godine kasnije kao što je poznato našla baš u položaju donositelja odluka i to putem ovog prijedloga kazališnog zakona u kojem nema niti u natruhama onih promjena koje je je tada označila tzv. putokazom za donositelje odluka. Točnije sve autoričine primjedbe tzv. smjerokazi u provedenom su savjetovanju odbačene.
”Kamilica reciklaža”
Dakle o čemu odlučujemo i raspravljamo u Hrvatskom saboru? O kamilica reciklaži postojećeg kazališnog zakona, točnije jednog beživotnog i ocvalog modela, već se sve svodi na uvođenje nekoliko problematičnih novina i palijativno, parcijalno i nedosljedno rješavanje radno-pravno statusnih problema tek jednog segmenta kazališnog života, a koje naravno treba riješiti, točnije baletnih i plesnih kazališnih umjetnika, koji su putem svojih predstavnika ovo zakonsko rješenje nazvali „hvatanjem za mrvice“.
Tu je i pokušaj rješavnja problema Ansambla Lado, s dvojbenim učinkom, i ono što je ključna motivacijska pozadina, pokušaj spašavanja jedne propale intendanture, mislim na onu riječku Marina Blaževića, poznatog po protuhrvatskom, protuumjetničkom, protukazališnom i protukulturnom idološkom egzibicionizmu, svojedobno i u tandemu s notornimn Oliverom Frljićem, a što mu je bilo omogućeno kao osobnom miljeniku ministrice Obuljen Koržinek, nešto poput kazališnog Hrvoja Hribara nedavno uhljebljenog putem izravne pogodbe Obuljen Koržinek-Tomašević-Možemo u zagrebačkom Kulturno informativnom centru. Sve to naravno i protiv volje članova riječkog Gradskog vijeća i iz redova stranke kojoj pripada i ministrica kulture.
”Zakonsko nedonošče – lex Blažević”
Naime, doseg ovog zakonskog nedonoščeta, prigodno ga nazovimo Lex Blažević, određen je načinom na koji je porođen. Umjesto da se krenulo putem široke javne rasprave, uključivanja zainteresirane struke i svih, kako bi se reklo birokratskim meta jezikom, tzv. dionika kazališnog života, ovaj zakon je izašao iz retorte javnosti nepoznate tajnovite pouzdaničke klike unutar koje je već spomenuti Blažević imao ulogu osobnog ministričinog pouzdanika i komesara.
Ključno i temeljno koncepcijsko pitanje koje treba biti na početku svakog zakonodavnog zahvata u kazališnu problematiku je određivanje sadržaja i misije, a što uključuje i pitanje utvrđivanja vlasničkih osnivačkih prava, kadroviranja i financiranja, pojma nacionalnog ili točnije državnog kazališta, izvorno to je samo Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, i njegova mjesta i uloge u državnoj kulturnoj politici, i u odnosu prema onome što označujemo regionalnim, gradskim ili komunalnim kazalištima.
Naime, javnosti je manje poznato da je još u prvom kazališnom zakonu iz ljeta 1991. državno-politički vjerojatno oportuno u tom trenutku rađanja države određeno da osim HNK u Zagrebu status nacionalnog kazališta dobiju i do tada regionalna kazališta u Rijeci, Splitu i Osijeku, a naknadno je 2013. u taj krug političkom trgovinom koalicijskih partnera, točnije tada utjecajne varaždinske figure iz onoga što se naziva HNS, uvršteno i kazalište u Varaždinu.
”Treba li hrvatskoj državi i kulturi pet nacionalnih kazališta?”
Naime treba li hrvatskoj državi i kulturi pet nacionalnih kazališta i zadovoljava li svih pet kriterije za taj status, točnije može li kazalište koje nema sva tri ansambla imati status nacionalnog-državnog kazališta ili je riječ o praznom pojmu lišenom sadržaja i repertoarnog i umjetničkog kriterija.
Podsjećam, primjerice Njemačka ima tri nacionalna državna kazališta, a Velika Britanija npr. jedno. Iz odgovora na ovu dvojbu, proizlazi i načelno razrješenje prijepora oko financiranja i kadroviranja, točnije imenovanja, što javnost iznova zaokuplja u vezi s postavljanjem indendanata i funkcionalno podvojene nadležnosti između ministarstva kulture tj. vlade i lokalne i područne samouprave.
O tom temeljnom koncepcijskom pitanju u ovom zakonu oportunistički i politički kalkulantski nema ništa, osim što se unosi novim, čl. 29. stavak drugi, po kojem se HNK-u Zagrebu dodjeljuje status tzv. središnjeg nacionalnog kazališta ili matičnog što je pravna ispraznica lišena bilo kakvog sadržaja, a čime se izravno priznaje i neodrživost ovakvog modela pet nacionalnih dakle državnih kazališta koji su u praksi čudnovati kljunaš, hibrid između nacionalnog i državnog tj. regionalno-komunalnog kazališta.
Financiranje i kadroviranje
Takvim korjenitim zahvatom riješile bi se i dvojbe oko financiranja i kadroviranja jer nacionalno dakle državno kazalište kao ustanovu državne kulturne politike u cijelosti treba financirati država, i ne može ovisiti o komunalnoj proračunskoj konjunkturi, a intendanta treba imenovati ministar isključivo, tj. vlada, a ne lokalne komunalne političke pogodbe. U tom slučaju će i u onome što je faktički i u repertoarnom i financijskom smislu regionalno kazalište, bez obzira na naziv, vladino, tj. ministrovo kadroviranje postati bespredmetno, uključujući i novinu u ovom zakonu u kojem se imenovanje izuzima iz djelogruga Gradskog vijeća i prenosi u nadležnost gradonačelnika, motivirano isključivo tekućim kadroviranjem u Splitu i Rijeci, vidi lex Blažević.
Zaključno, tu je nepotrebno uvođenje visokoškolske kvalifikacije za sve članove Kazališnih vijeća, npr, problem zastupljenosti tehnike kao neodvojivog dijela kazališnog organizma, amaterizacija i debilizacija kazališnog života putem uvođenja tzv. drugih pravnih i fizičkih osoba među osnivače kazališta, posebno bizarna tzv. revizija djelovanja i doprinosa kazališnih umjetnika kojom se otvara mogućnost zloporaba, privatnih obračuna, Srbi bi rekli različitih oblika šikane nad nepodobnim članovima ansambla.
Zakon je u ovom obliku potpuno nepotreban, predstavlja jalovo čeprkanje po površini, pa ga poštovana ministrice povucite iz procedure. Tresla se brda rodio se miš. Gdje ste kulturnjaci 2022?”, zaključio je Hasanbegović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
