O koronavirusu (COVID-19) iz sata u sat stižu nove informacije. Teško se snalaze i stručnjaci, a kamoli mi laici. No, njih trebamo slušati. Italija je s pravom u fokusu.
Kao talijanski student koji ima puno kontakata tamo, pustimo sada medije, situacija je iznimno ozbiljna. Oni koji stvar banaliziraju, imaju svoje argumente. Statističke, točne. Dakle, istina je da svaki dan u Italiji prirodnim putem umre tisuću i osamsto osoba. Ništa za koronavirus. Istina je također da je prošle godine od gripe u Italiji, od “obične” gripe, umrlo 37 tisuća ljudi. Ništa za koronavirus, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Čitam i one koji tvrde da je tsunami u jednom danu ubio 150 tisuća ljudi. Sve je to točno. No, kod koronavirusa od kojeg na sjeveru Italije, posebno, starci, na dnevnoj razini umiru ko muhe, problem je u dvije “nebitne” stvari.
Prva je da je – za razliku od navedenih bolesti i prirodnih katastrofa od kojih ljudi umiru, pa i od uboda komarca – koronavirus nepoznat. A s nepoznatim neprijateljem teže se boriti nego s poznatim. I tu je razlog za ozbiljnost, ne za paniku, ali za razložan strah – da. I oprez, jer, ponavljam, radi se o nepoznatom, ili ne do kraja poznatom.
(…)
Druga “nebitna” stvar, a to govore ozbiljni talijanski znanstvenici i liječnici, postavilo se pitanje zašto je baš u Italiji s koronavirusom buknulo na ovakav dramatičan način.
Nude dva odgovora. Prvi je da Italija ima jedno od najstarijih stanovništva u Europi, a starice i starci su najrizičnija skupina. Ni Hrvati ne stoje demografski bolje, zato na stranu banaliziranje problema, no ne i panika, naravno. No, ono što je važno napomenuti, osim starog stanovništva, drugi razlog, kažu tamošnji znanstvenici, zašto je baš u Italiji buknulo tako jako, njihov je način života. Mislim na pozdrave, znam da opet zvuči banalno.
(…)
Hrvati su veoma slični Talijanima, i demografski, starost stanovništva, i po načinu života, zato ne treba paničariti, ali treba učiti na tuđem bolnom iskustvu.
I slušati što kažu naši vrijedni liječnici, Stožer i resorni ministar. Ozbiljni, trezveni i nadasve stručni ljudi koji ulijevaju sigurnost i mirnoću.
Hvala koronavirusu? Možda
No, mene muči jedna druga stvar: Hoćemo li nakon ovoga postati bolji ljudi? Zapadna kultura je, kako je to definirao Christopher Lash, narcisistička. Drugi me ne zanimaju. Moj ego je centar svijeta. Samo prava, ništa dužnosti. Stare ljude bacamo u deponije zvane starački domovi.
Ne želimo rađati djecu jer su prijetnja našem narcisističkom samoostvarenju i sve smo stariji. Samo ja, i konzumerizam. Solidarnost kao uvjet opstanka svakog društva gotovo pa je nestala. Ovaj virus nas tjera da se mijenjamo.
Naime, sva velika zla kroz povijest mijenjala su ljude, nabolje, ali, nažalost, i nagore. Baš u tom kontekstu jedan kolega filozof iz jedne europske zemlje poslao mi je na Viber sljedeću privatnu poruku pa ne mogu navesti identitet. Bitna je misao.
(…)
Ako nam koronavirus promijeni htijenja i promijeni vrijednosti, na kraju balade treba reći: Hvala koronavirusu. Možda…
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
