Dr. sc. Slaven Dobrović, koji je bio ministar zaštite okoliša u Vladi Tihomira Oreškovića, profesor je na Fakuletu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Dobitnik je Rektorove nagrade, otac sedmero djece, stručnjak za ekologiju, a u vladi Andreja Plenkovića je imao uz okoliš i resor energetike dok nije došlo do raskida između HDZ-a i Mosta.
Borba protiv nasilja – plemeniti cilj
On je slijedećim riječima obrazložio svoje izjašnjavanje protiv Istanbulske konvencije:
“Borba protiv nasilja je plemeniti društveni cilj, te bi se oko tog pitanja sasvim sigurno lako postigao opći društveni konsenzus.
No, zašto Istanbulska konvencija (IK) ne sadrži samo taj cilj, kad se već uporno navodi kao glavni, gotovo jedini razlog ratifikacije?
Odgovor se iščitava iz tumačenja autora, koje smo mogli pročitati u medijima, da je prvotno bilo u planu napraviti tri konvencije – o nasilju nad ženama, rodnom nasilju i obiteljskom nasilju, a promjenom plana, sve je svedeno na jednu, a naslov koristi samo dvije vrste.
Rodna ideologija i te kako uključena u IK
Dakle, skriveno ili ne, u IK je itekako uključeno pitanje roda, rodnog identiteta, te je time makar na mala vrata došlo do uvođenja rodne teorije u pravni sustav Hrvatske i to u formi međunarodno obvezujućeg ugovora.
Stoga ne pomaže tvrdnja vladajućih, a i mnogih u oporbi kako ovdje rodne teorije ili ideologije nema, kad je naprosto ima, što uostalom potvrđuje i mišljenje pravne službe Vijeća Europe.
Ovakav nastup vladajućih – negacija činjenice o uvođenju značajno drugačijeg pristupa pitanjima roda i spola – izmiče svaku mogućnost razvoja dijaloga uz uvažavanje drugačijeg mišljenja.
Je li to zalaganje za društvo dijaloga i argumentirane rasprave, pluralizma i slobodnog izlaganja misli?
Očito nije, to je borba protiv misli, rasprave, mišljenja uopće, napad na civiliziranost i kulturu našega društva. To je u stvari podloga za jačanje podjela u društvu, za stvaranje tabora bez prave komunikacije, bez argumentirane rasprave kao sredstva utjecaja jedni na druge, rasprave kao načina postizanja društvenog dogovora.
Posljedice su onda etiketiranja i uvrede, što je postalo vrlo prisutno, čak i u Saboru.
Moj stav o IK je da je ne mogu podržati.
IK nema učinka
Prvo, kad pogledamo iskustvo zemalja koje su ratificirale IK, vidljivo je da su efekti ovakve borbe protiv nasilja slabi. Dapače, na primjeru Turske, prema izvješćima nekih stranih medijskih kuća, unatoč ratifikaciji, zabilježeno je povećanje nasilja nad ženama. Dakle, Hrvatska postojeće zakone u borbi protiv nasilja nad ženama treba učinkovitije primjenjivati i po potrebi dorađivati.
Drugo, tumačenja kako se u IK tek usputno i na potpuno benigan način, uvela rodna teorija ne može biti točno. Konvencije izrađuju pravni eksperti te sve što je u njima sadržano predstavlja trenutnu volju određenih struktura. Isto tako, nejasno je koju to novu kvalitetu borbi protiv nasilja donosi rodna teorija.
Treće, ratifikacijom ove konvencije Hrvatska se izlaže proizvoljnom uplitanju u unutrašnji pravni poredak, u zakonodavstvo, sudstvo i školstvo. Isto tako, neovisnom nadzornom tijelu daju se velike ovlasti u što je uključeno i raspolaganje velikim financijskim sredstvima.
Sve u svemu, nepotrebno, neučinkovito, nametnuto i na koncu protivno vrijednosnom sustavu kojeg baštini većina hrvatskog naroda.
Glasovanje u Saboru će ujedno pokazati potencijal stvaranja velike koalicije koja je očito na pomolu.
