Već u prva dva mjeseca vlada Zorana Milanovića je pokazala nizom poteza i mjera da nije sposobna uhvatiti se u koštac s nagomilanim političkim, gospodarskim i socijalnim problemima. Kukuriku „Plan 21“ srušio se u prva dva mjeseca kao kula od karata.
Od najave da će smanjiti javnu potrošnju nije se dogodilo ništa. Ključna mjera ove vlade bilo je podizanje PDV-na 25 %, povećanje javnog duga i državne potrošnje.
Umjesto rasta povećao se broj blokiranih, deložiranih, izumrlih i iseljenih. Mirovinski sustav je doveden do ruba održivosti, a rastuća stopa nezaposlenosti rezultirala je pravim egzodusom kakav se ne pamti u posljednjih 50 godina. Hrvatska je danas treća najslabije razvijena država u EU i treća po broju nezaposlenih.
A slabašni rast BDP-a o kojemu u posljednje vrijeme zbori premijer ”slučajne države” daleko je ispod prosjeka zemalja Srednje i Istočne Europe. To nije nešto čime bi se trebali ponositi, pogotovo kad se k tome pridoda ogroman vanjski dug. Prije nego se počnu hvaliti rezultatima u izbornom sučeljavanju Kukurikavci bi trebali odgovoriti građanima kako to misle da Hrvatska raste na konkretnom primjeru poljoprivredne proizvodnje?
Zbog čega na policama velikih trgovačkih lanaca nema više domaćih proizvoda i zašto nam je proizvodnja mlijeka pala za 5 %? U samo prva četiri mjeseca ove godine propalo je oko 1200 malih proizvođača mlijeka, a zbog kašnjenja u donošenju Programa ruralnog razvoja lani je izgubljeno 50 milijuna eura. Ništa se nije učinilo da se domaće proizvođače zaštiti od uvoznog lobija. ‘
‘Nema povratka na staro”, kaže Zoki, a mi se pitamo zbog čega se umjesto najavljenog poticanja razvoja obnovljivih izvora energije sustavno forsiralo fosilna goriva kao što su termoelektrane na ugljen? A što su drugo termoelektrane na ugljen nego povratak na staro!
Obnovljivi izvori energije su naša budućnost dok fosilna goriva svugdje u svijetu postaju stvar prošlosti.
‘Mozak je organ koji troši najviše kalorija’
Čim su došli na vlast Kukurikavci su krenuli sa čistkama i kadroviranjem u svim državnim institucijama po ključu stranačke podobnosti. Brojni su Milanovićevi ”biseri” ogorčili i podijelili građane. Jedan od najbizarnijih je i onaj kad je upitan što misli o odlasku mladih obrazovanih ljudi iz zemlje. Novinarima je tad odgovorio da mladi ne odlaze trbuhom za kruhom nego ”mozgom za kruhom jer mozak je organ koji troši najviše kalorija”.
Dodatnu gorčinu građanima je stvorio odnos Kukuriku vlade prema cijelom nizu građanskih i referendumskih inicijativa, te braniteljima. Ova vlada se definitivno pokazala kao promotor katastrofalnog koncepta neoliberalnog kapitalizma, a to smo imali prilike vidjeti na brojnim primjerima.
Pogledajmo samo što se dogodilo u socijalnoj i kulturnoj politici. Ukinuti su Obiteljski centri i prepolovljene rodiljne naknade. Novi Obiteljski zakon ministrice Milanke Opačić doživio je oštru kritiku kako od stručnjaka iz obiteljskog prava, tako i od brojnih udruga.
Rebalansom proračuna sredstva za kulturu su smanjena za gotovo 22 milijuna kuna. Kultura je pala na 0,49 % državnog proračuna, što nas stavlja među neslavne rekordere u Europi. Ako Hrvatska raste, zašto kulturna industrija pada?
Dok u Europskoj uniji raste svijest o važnosti kulturnih i kreativnih industrija u razvoju gospodarstva i turizma, kod nas se o tome tek šturo govori. Istraživanja pokazuju kako su kulturno kreativne industrije budući pokretači kreativne ekonomije u Europi. Kultura je mjerilo i ”ključ razvoja” neke zemlje. Nažalost, kod nas se dogodila ”kulturna destrukcija” i korak unazad. Posljedica pogrešne kulturne politike Kukuriku vlade je urušeni sustav u kojem je jedini kriterij bilo pogodovanje osobnim i uskim stranačkim interesima.
Stoga se neki s pravom pitaju nije li se s Kukurikavcima u kulturi dogodila ”politika žice”?
Da nije bilo udruge Franak uopće se ne bi raspravljalo o problemima građana koji imaju kredite u švicarskim francima.
Bili bi prepušteni slučaju, kao i mnogi obespravljeni, jer premijer je jasno dao do znanja da je ovo za njega ”slučajna država”. Ako znamo da se upravo SDP najviše opirao prijedlogu oporezivanja banaka, kako sad možemo očekivati da će se zauzeti za probleme građana s kreditima u švicarskim francima? SDP-ovci su jasno pokazali na čijoj su strani i kad je trebalo u Saboru raspravljati o propustima HNB-a.
Sad čujemo da im kampanju financira ”vladar sjenki” George Soroš. Sve postaje jasnije.
Ako ne želimo postati robovi u vlastitoj državi i da nam financijska oligarhija kroji sudbinu moramo što prije promijeniti smjer. Recimo ne ”doktrini šoka”!
Iziđimo na izbore i recimo ne diletantskoj politici, slabljenju hrvatskog gospodarstva, nezaposlenosti, demografskoj katastrofi, te rastakanju kulturnog i nacionalnog identiteta!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
