Šimundić o ‘kriptojugoslavenima’ koji se protive Zakonu o hrvatskom jeziku: Jezik nas je izvlačio iz smrtonosnih političkih zagrljaja

Mate Šimundić, predsjednik Skupštine Splitsko-dalmatinske županije, inače profesor hrvatskog jezika i književnosti, uključio se u raspravo o prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku.

U tijeku je javno savjetovanje o Zakonu o hrvatskom jeziku. U medijima se javljaju dežurni kriptojugoslaveni. Oni su protiv. Nisu oni protiv ove ili one zakonske odredbe, oni su protiv Zakona o hrvatskom jeziku općenito. Kažu da nam ne treba. Zapravo, njima se ne sviđa ono “hrvatskom”, piše Šimundić u objavi na Facebooku.

>Ivanka Pavić odgovara Jergoviću i kritičarima Zakona o hrvatskom jeziku: Doživljavaju ga kao sumnjivo čišćenje od srbizama

”Da ne znam ništa o temi, to bi bilo dovoljno da poduprem inicijativu Matice hrvatske i Vladin prijedlog. No, budući da znam, i kao kroatist i kao političar, želim navesti nekoliko argumenata u prilog spomenutog Zakona.

Da bi država, za koju su se Hrvati borili stoljećima, ispunila svoju svrhu, ona mora služiti hrvatskom narodu, njegovom opstanku i istinskom razvitku. Ona mora štititi i promicati ono što hrvatski narod čini hrvatskim narodom, a to je – između ostalog – njegov jezik.

Jezik je Hrvatima bio domovina, kuća bitka u doslovnom smislu. Kad smo bili “goli i bosi”, hvatali smo se za jezik kao za konop po kojem možemo izaći iz ništavila. On nas je izvlačio iz smrtonosnih političkih zagrljaja.

>Artur Bagdasarov: Treba li se bojati jezičnoga zakona i vlastitoga jezika?

Štoviše, riječi ‘jezik’ i ‘narod’ u hrvatskoj su baštini istoznačnice. Zapisano je davne 1493. kako Turci “nalegoše na jazik hrvatski”. Uz katoličku vjeru, to naše ‘ča-kaj-što’ stvorilo je od nas ono što jesmo: mali, ali poseban narod zapadne civilizacije. Spoj Mediterana i Srednje Europe, sa sasvim sitnim začinom Orijenta.

Danas je hrvatski narod ugrožen demografski. Mnogi su napustili svoj jezik, a mi koji smo ostali, zatvorili smo se, nažalost, životu i rađanju, a otvorili sebičnosti i pohlepi. U Hrvatsku pak dolaze i dolazit će živjeti govornici drugih jezika. Ako im ne pomognemo da nauče hrvatski jezik, kao što to rade sve ozbiljne nacije, sami ćemo sebe izbrisati sa zemljovida svijeta.

Ako se ne obvežemo, kao građani hrvatske države, na primjenu, zaštitu i promicanje hrvatskog jezika u javnoj sferi, doći će trenutak kad to više neće biti moguće i kad će nas “napredak” vratiti dvije stotine godine unatrag.

>Stanić: Jezik čuva opstojnost državnoga identiteta čak i onda kada ga politike ruše

Sve nas je manje i sve su praznije zalihe i sve plići bunari iz kojih smo crpili snage za obnovu. Jedan od tih bunara uvijek je bio hrvatski jezik. Ako taj bunar zatrpamo, nestat ćemo zauvijek.

Znači li sve ovo da je prijedlog Zakona koji je u javnom savjetovanju besprijekoran? Naravno da ne znači. Sve se može popraviti. Međutim, u politici se stvari najčešće postižu “tehnikom salame”: feta po feta. Stoga je presudno i početi i ustrajati. Neka Zakon o hrvatskom jeziku bude veliki korak u pravcu istinske obnove hrvatskog naroda. Na to nas, uostalom, obvezuje i Ustav, zar ne?”, poručuje Šimundić.