Zaslužuju li višečlane hrvatske obitelji zakonsko priznanje statusa roditelja odgojitelja?

ThabitaBlue/flickr

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Republika Hrvatska imala je 4 284 889 stanovnika. Po podacima Državnog zavodu za statistiku prošle je godine rođeno najmanje djece u povijesti Republike Hrvatske, odnosno, rodilo se 39 596 djece, a umrlo je 52 427 stanovnika, što nam donosi negativan prirodni prirast od -12 831 osobe. Za revitalizaciju zemlje potrebno je godišnje rađanje barem 55 000 djece, a u RH je od 1991. do 2012. g., umrlo 172 000 ljudi više nego što se rodilo. Istodobno u zadnjem desetljeću Hrvatsku je napustilo oko 70 000 ljudi mlađe generacije, i to, pretežito s ostvarenom visokom stručnom spremom. S druge strane, daleko je manji povratak iz dijaspore, piše Marlon Macanović, magistar prava iz Splita, za bitno.net.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U studiji Ujedinjenih naroda o Svjetskim populacijskim projekcijama, predviđa se, ako se ništa ne napravi da će za petnaest godina odnosno 2030. godine u Hrvatskoj živjeti 3 milijuna i 977 tisuća ljudi, 2050. godine – 3,554 milijuna (što je čak 16,2 posto manje nego danas), a 2100. godine tek 2,615 milijuna ljudi. Ovom studijom UN stavlja Hrvatsku na deveto mjesto među 48 demografski najugroženijih zemalja kojima prijeti postupno izumiranje stanovništva ne naprave li se radikalni zaokreti u populacijskoj i natalitetnoj politici. O ovome su govorili i pisali u mnogo navrata i naši eminentni stručnjaci, dr. sc. Anđelko Akrap (demograf) i dr. sc. Stjepan Šterc (geograf), koji stoje na stanovištu da je Strategija demografskog razvoja neophodna za opstanak Hrvatske te da demografska politika mora biti sastavni dio gospodarske politike kao njezin temelj.

Nositelji vlasti pokušali su riješiti ovu problematiku donošenjem Nacionalnog programa demografskog razvitka (NPDR-1996.), Nacionalne obiteljske politike (2003.) i Nacionalne populacijske politike (2006.). NPDR je predviđao široku paletu mjera poput: povoljnog stambenog kreditiranja mladih obitelji, nekoliko modela dječjih doplataka, poreznih olakšica za djecu, oslobođenja od plaćanja participacije za pohađanje vrtića/jaslica za obitelji s troje i više djece, trogodišnjeg porodiljskog dopusta za majke s troje i više djece, te status plaćenog roditelja-odgajatelja. Neke od mjera su implementirane u odgovarajuće zakone te postoje i danas, no zakonsko priznavanje statusa roditelja-odgojitelja nije nikada uslijedilo. U prilog uvodnom dijelu, držim da je zakonsko usvajanje ove mjere jedini mogući odgovor na demografsku katastrofu koja je u tijeku.

Na ovom tragu je bio i plemeniti pokušaj Hrvatske seljačke stranke (HSS) čiji je klub zastupnika 9. veljače 2006. godine podnio prijedlog Zakona o statusu roditelja odgojitelja. Njime je bilo predviđeno da status roditelja odgajatelja (majka ili otac) može ostvariti roditelj s prebivalištem u RH od najmanje 10 godina, koji ima najmanje četvero djece mlađe od 18 godina koja s njime zajedno žive. Ovo pravo je pod istim uvjetima mogla ostvariti i osoba koja na temelju posebnih propisa vrši roditeljska prava, odnosno kojoj su djeca povjerena na čuvanje i odgoj (posvojitelj, skrbnik ili druge osobe kojima su djeca povjerena na čuvanje i odgoj rješenjem nadležnog tijela socijalne skrbi). Pravo iz statusa roditelja odgajatelja mogla je ostvariti osoba koja nije zaposlena ili koja je po osnovi samostalnog rada i s njime izjednačenih oblika rada ostvarivala dohodak (prihod) manji od prosječne mjesečne plaće. Takav roditelj odgajatelj bi ostvarivao pravo na novčanu naknadu u iznosu prosječne mjesečne neto plaće u državi, te pravo na mirovinsko osiguranje i zdravstvenu zaštitu. Status roditelja odgajatelja trajao bi do punoljetnosti najmlađeg djeteta, a nakon prestanka statusa zajamčeno je prvenstvo u postupcima ostvarivanja prava iz aktivne politike na tržištu rada.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nažalost, o ovome prijedlogu zakona u Hrvatskom saboru se nije raspravljalo, budući je odbijen od strane Odbora za obitelj, mladež i šport Hrvatskoga sabora, na sjednici od 11. svibnja 2006. g. uz obrazloženje da se:„predloženim Zakonom stavljaju u neravnopravni položaj zaposleni roditelji u odnosu na nezaposlene i one koji obavljaju samostalnu djelatnost, jer bi potonji imali pravo na status roditelja odgajatelja, a zaposleni roditelji bez obzira na činjenicu da odgajaju četvero ili više djece to pravo ne bi mogli ostvariti“. Upućena je i primjedba da nije u potpunosti iskazana procjena potrebnih sredstava za provedbu predloženoga zakona. Ovaj prigovor stoji, no moguće ga je nadići tako da se zakonom omogući stjecanje statusa roditelja odgojitelja svim kategorijama roditelja sa četvero i više djece (zaposlenim, nezaposlenim ili samostalnim djelatnicima), uz mogućnost izbora za one roditelje koji žele raditi, da se mogu vratiti na rad i ranije; bilo istekom „osnovnog porodiljskog dopusta“ (po postojećem zakonu za obitelj s troje i više on iznosi tri godine), bilo ranije u dogovoru sa svojim poslodavcem.

Pohvalno je što se pruža mogućnost roditeljima s manjim brojem djece te roditeljima koji zbog zapreka biološke prirode nisu bili u mogućnosti roditi više djece da posvajanjem kao činom ljudske i kršćanske velikodušnosti i dobrote – mogu ispuniti zakonom predviđeni uvjet za postizanje statusa roditelja odgajatelja. Nadalje, usvajanjem ovog zakona primijenilo bi se načelo pozitivne diskriminacije, putem kojeg se određenoj kategoriji stanovništva radi šireg društvenog interesa pruža dodatna skrb i time se poboljšava standard, kako toj kategoriji ljudi tako i društvu u cjelini.

Do iznosa potrebnih proračunskih sredstava za godišnju provedbu zakona dolazimo tako da brojku od 6500 hrvatskih obitelji (koje bi podlijegale zakonu) množimo s iznosom prosječne mjesečne plaće u RH (5, 810 kuna, odnosno 8511 kuna u bruto 2 iznosu), a potom taj broj množimo sa 12 (mjeseci).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dakle:

6500 x 8511 = 55.250.000 (pedeset pet milijuna i dvjesto pedeset tisuća kuna)
55.250.000 x 12 = 663.000.000 (šest stotina šezdeset i tri milijuna kuna).

Ovaj iznos predstavlja:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– svotu koju HZMO isplati za dječje doplatke kroz 4,5 mjeseca.

– 6,61 primjeraka novih borbenih oklopnih vozila koje Ministarstvo obrane planira kupiti u 2016. godini (vidjeti projekciju državnog proračuna za 2016. na poziciji: K545043 BORBENO OKLOPNO VOZILO – 100.200.000 kn.).

– ili pak iznos (600 milijuna kuna) koji je Ured za udruge dodijelio udrugama iz državnog proračuna u 2013. godini, sukladno Godišnjem planu natječaja, javnih poziva i drugih programa financiranja projekata i programa organizacija civilnog društva.

Točnije, ovaj broj predstavlja svega 0,49 % od državnog proračuna RH za 2016.g. koji iznosi 135.113.044.379 kuna (135 milijardi, 113 milijuna 44 tisuće i 379 kuna)!!!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Opširnije pročitajte OVDJE!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.