Izbori u Srbiji okončani su jučer. Donijeli su uvjerljivu pobjedu Aleksandra Vučića, ali i njegove šire političke strategije, jačanja nacionalizma, velikosrpstva i četništva, ma koliko god glavni mediji u Hrvatskoj šutjeli o tome.
Iako rezultati nisu konačni, jer je tamošnje izborno povjerenstvo prebrojalo tek 55% glasova do sada vrlo relevantna agencija CeSID izašla je s projekcijom rezultata na uzorku od 90% birača. Vučićev SNS osvojio je 49, 2 % glasova, što će mu u Skupštini Srbije, koja broji 250 zastupnika, donjeti 145 zastupnika. Jedan od glavnih političkih ciljeva SNS u samoj Srbij bilo je i preuzimanje vlasti na pokrajnskim izborima u Vojvodini, što im je pošlo za rukom.
S obzirom na činjenicu da se s Vučićem nalazio u koaliciji odličan izborni rezultat ostavario je Ivica Dačić i njegova SPS u svakom pogledu slijednica Miloševićeve partije, osvojili su 11, 50% glasova.
Slijedi SRS Vojislava Šešelja s 7, 80%, čime postaje treća najača stranka u Srbiji. No i puno više od toga. Šešeljeva politička platforma postala je dominantna u Srbiji. Ne samo zbog Tomislava Nikolića predsjednika Srbije kojega je Šešelj promovirao u četničkog vojvodu, nego i zbog Aleksandra Vučića koji je također bio član SRS, pa se može reći da su svi koji su Šešelja, osobito u Hrvatskoj proglašavali klaunom i šarlatanom i minornom pojavom to činili ili iz nepznavanja elementarnih političkih odnosa, ili da bi umanjili njegov utjecaj na političke prilike u Srbiji. Naravno ovakvom izbornom rezultatu direktno je pomogao i Haaški sud.
Koalicija okupljena oko nekada vladajuće Demokratske stranke osvojila je 5,9%. glasova. No spomenuta stranka izgubila je vlast u Vojvodini, gdje je oko 43% glasova osvojila Vučićeva SNS-a.
Lista Saše Radulovića, bivšeg ministra gospodarstva u Vučićevoj vladi osvojila je 5,7% glasova, i to je najveće iznanenađenje izbora, koje međutim neće umnogome promijeniti opću političku klimu u Srbiji. S jakim porukama socijalne pravednosti Radulović je uspio za svega godinu dana sa svojim pokretom znakovitog naziva „Dosta je bilo“ ući u parlament gdje će dobiti 15 mandata.
Ultranacionalistička stranka Dveri pod vodstvom kćeri kninskog psihijatra Jovana Raškovića, također psihijatricom Sandom, i otvorenom potporom Srpske pravoslavne crkve nalazi se vrlo blizu prelaska izbornog praga od 5%. Time je SPC potvrdila da ima veliki utjecaj na tamošnje birače, pa je usprkos napadima i Vučića i Šešelja, čije je to prirodno glasačko tijelo u koaliciji sa DSS našla svoje mjesto na srpskoj političkoj sceni. DSS je utemeljio dr Vojislav Koštunica kojeg je iznjedrio poznati rasadnik tamošnje nacionalističke desnice Pravni fakultet u Beogradu, kojega je završio i sam Aleksandar Vučić.
Na rubu izbornog praga je i Čedomir Jovanović nekada u ovdašnjim glavnim medijima slavljen kao budućnost demokratske Srbije, i njemu sličan Boris Tadić koji su u koaliciji blizu 5% glasova. To je ono što se ovdje prikazivalo kao tiha većina u Srbiji, koja jedva prelazi izborni prag.
Dakle, kako god konačni rezultati izgledali, u Srbiji je došlo do potpune profilacije na političkoj sceni. Odabran je put koji je davno zacrtala SANU svojim Memorandumom. U budućnosti će stranke radikalne desnice koje su u Srbiji u oporbi svojim maksimalističkim zahtjevima širiti prostor za djelovanje Vučiću i njegovom SNS koji se sve manje doživljava kao nacionalističko velikosrpska stranka. To pokazuje kako se ovdje radi o širem političkom i društvenom projektu koji se provodi već duže vrijeme.
Međutim, nitko iz međunarodnih, a kamo li tamošnjih političkih krugova, ne spominje fašizaciju srpskoga društva, kao što to u Hrvatskoj bez ikakvog temelja svakodnevno rade. Eto upravo na dan kada je Srbija odlučila o svojoj političkoj budućnosti, Stipe Mesić je na komemoraciji u Jasenovcu izjavio: ‘Ako netko govori kao ustaša i pjeva njihove pjesme, onda je ustaša’. Neću sada naglašavati da je baš Mesić pjevao ustaške pjesme pa ne znam je li pri tome mislio na samoga sebe. No i Ivo Josipović je istoga dana izjavio: ‘Karamarko je instrumentalizirao ustašku zmiju’. Dakle, imamo situaciju da dva bivša predsjednika Hrvatske istoga dana optuže državu u kojoj su stolovali petnaest godina za ustaštvo. Kako se protiv takvih optužbi dva bivša predsjednika, što u svijetu ima sasvim jasnu političku težinu, uopće može obraniti?
Desnica ima pravo postojanja svugdje osim u Hrvatskoj
U prvom krugu predsjedničkih izbora u Austriji najviše glasova 35.5% osvojio je Norbert Hofer, kandidat desne Slobodnjačke stranke Austrije (FPO:), poznate po nekadašnjem predsjedniku Joergu Haideru. I nitko zato nije rekao kako je Austrija ponovno na putu u Treći Reich.
Povodom izbora u Srbiji na svome Twitter profilu oglasio se i Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt, koji je napisao kako nakon izbora neće biti velikih promjena u Srbiji. Inače Bildt se u više navrata pokazao kao jedan od onih političara koji nikada nisu prikrivali netrpeljivost prema Hrvatskoj, i simpatije prema Srbiji. No još su mnogi Twitter računi bili aktivni.
Izbori u Srbiji su gotovi vrijeme je za ukidanje blokade poglavlja 23
Upravo to se moglo iščitati između redaka poruka koje su na svojim Twitter profilima navodno zbog stanja medijskih sloboda, ispisali veleposlanici Austrije, SAD-a, Njemačke,Nizozemske, Velike Britanije i Norveške u Hrvatskoj, nekoliko dana prije izbora u Srbiji. Kada se pogleda politički utjecaj država koje spomenuti diplomati predstavljaju jasno je kakva se poruka ustvari poslala Vladi u Zagrebu. S obzirom na političku situaciju u Hrvatskoj jasno je kako se ovom pritisku nema tko oduprijeti.
