Rođen je polovicom VIII. stoljeću u Likaoniji. Studirao je u Aleksandriji gdje je postao monah i svećenik. Godine 787. izabran je za biskupa u Sardu.
Sudjelovao je na II. nicejskom ekumenskom saboru (787.), na kojem je osuđen ikonoklazam. Ikonoklazam ili ikonoborstvo je izvorno bio pokret u Bizantskom carstvu kojemu je bio cilj ukloniti svete slike iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Teološki je korijen borbe u raznim maloazijskim sljedbama (kao monofiliziti), ili još starija starozavjetna borba protiv idolopoklonstva.
Sveti Eutim je bio osoba povjerenja carice Irene i Konstantina VI. Kasniji carevi poslali su ga triput u izgnanstvo. Bio je veliki pobornik štovanja svetih slika, a vjerojatno je ubijen u prosincu 824. ili 829. godine.
