Na današnji dan 1876. godine hrvatski izumitelj Ferdinand Kovačević prijavio je prvi hrvatski patent. Ferdinand Kovačević je rodom iz ugledne hrvatske bunjevačke obitelji Kovačevića iz Smiljana, koje je osim genija Nikole Tesle dalo niz istaknutih ljudi hrvatske povijesti.
Hrvati Bunjevci su naselili mnoge krajeve i svugdje slobodno žive kao Hrvati. Jedino u Bačkoj, i to isključivo od kada je postala ratni plijen Srbije 1918. godine oduzimanjem teritorija Ugarskoj (Srbi su oduvijek bili manjina u Bačkoj), Srbija im odriče pravo da budu – Hrvati. Takav stav i takvo djelovanje je konstanta poznatog srbijanskog šovinizma po Vukovoj ‘Srbi svi i svuda’, kao i vrlo štetnog utjecaja Srpske pravoslavne crkve kao stožerne nositeljice antikatoličkih i antihrvatskih ideja, što je posebno došlo do izražaja ovih dana skandaloznim izjavama prvog čovjeka SPC-a patrijarha Ireneja.
Fedinand Kovačević (Gospić, 25. travnja 1838. – Zagreb, 27. svibnja 1913.), izumitelj, stručni pisac, pionir hrvatske telegrafije. Izumio je niz poboljšanja električnog telegrafa pa je 1872. u cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju uveden Kovačevićev poboljšani telegrafski aparat. Godine 1874. izumio je dupleksnu i kvadripleksnu telegrafiju koja je omogućavala slanje više poruka (dviju ili četiriju) odjednom preko jedne žice (više nije bilo potrebno nekoliko žica da se prenese više poruka u isto vrijeme) unaprijedivši tako Morseov izum električnog sustava za prijenos poruka.
Taj je izum patentirao u bečkom patentnom uredu 12. veljače 1876. pod brojem 4353. Sličnu patentnu ispravu pod brojem 2035/875, s istim datumom, izdalo je i mađarsko ministarstvo u Budimpešti. O tome su izvijestile Narodne novine br. 41 od veljače 1876.: „Izum o brzojavstvu. Tajnik kr. poštah ravnateljstva u Zagrebu, gospodin Ferdo Kovačević, izumio je način, kako da se na jednoj te istoj žici u jedan te isti čas mogu sa dva razna mjesta otpravljati brzojavke, i to tako da se za to može jedna te ista žica upotriebiti, dočim su za to do sada trebale četiri žice. Gospodin Kovačević dobio je za ovaj svoj izum povlasticu.“
Svoje je znanstvene radove (7 članaka) objavljivao u austrijskim, njemačkim i švicarskim časopisima: Journal télégraphique, Bern, 1878., Revue télégraphique, Bern, 1878., Technische Blätter, Prag, 1878., Zeitschrift für elektrotechnik, Beč 1888. – 1889. Njegov najopsežniji članak koji je izlazio u tri nastavka 1889. u bečkom časopisu Zeitschrift für Elektrotechnik – Compensation nach der Wheatstonische Brücke bei Anwendung zweier Batterien(Kompenzacija pomoću Wheatstoneova most primjenom dvaju baterija) – predstavlja pionirski rad kod nas na području telegrafije i mjerne tehnike.
Rodoslovlje Hrvata Bunjevaca Kovačevića iz Smiljana
Ferdinand Kovačević je potomak je kneza vinjeračkog Dujma Kovačevića, koji je s rodonačelnikom uglednog plemićkog roda Rukavina Vidovgradskih Jerkom Rukavinom poveo 1683. u seobu Bunjevce u Bag (Karlobag), a 1686. u Liku. Dujam Kovačević smjestio se u Smiljan, a Ferdinand Kovačević potječe od te obitelji.
Put kojim je poveo svoj narod bio je preko prijevoja Baških vrata. Smjestili su se u četiri sela. Ta sela su Brušane, Trnovac, Smiljan i Bužim.
Dujam Kovačević naselio je Smiljan. Njegova je obitelj poslije dala brojne poznate hrvatske uglednike. Uglednici iz njegove obitelji su:
Ferdinand Kovačević (1838.-1913.) – izumitelj, stručni pisac, pionir hrvatske telegrafije
Edo Kovačević (1906.-1993.) – akademski slikar
Ante Kovačević (1894.-1975.) – pedagog i književnik
Ivica Kovačević (1873.-1953.) – odvjetnik i političar
O Hrvatima Smiljana pisala je detaljno Ana Tomljenović u knjizi “Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas”.
Tko su Hrvati Bunjevci iz Like, Dalmacije i Bačke – kako ih Srbija nastoji izbrisati već 100 godina?
Bunjevci su hrvatska etnička skupina, podijeljena u tri ogranka: 1) podunavski Bunjevci (Bačka, južna Madžarska i okolica Budimpešte), 2) primorsko-lički Bunjevci (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar) i 3) dalmatinski Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna BiH).
Smatra se da je rasadišno područje bunjevačkih Hrvata Dalmacija i susjedna zapadna BiH, iako je prema najnovijim znanstvenim spoznajama ishodište njihove etnogeneze jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje.
Bunjevci se služe govorima ikavskoga novoštokavskog dijalekta, te se svugdje smatraju pravim etničkim Hrvatima, osim reginalne pojavnosti ovog etnonima isključivo u Srbiji gdje se prisilno potiče “bunjevačka narodnost” već 100 godina. Taj projekt je samo jedan od niza velikosrpskih manipulacija koji je započeo stvaranjem Jugoslavije 1918. godine.
Što niste znali o NK Bačka – prvom hrvatskom nogometnom klubu?
Što se tiče Bačke i tamošnjih Hrvata Bunjevaca, od kada je Bačka potpala 1918. pod Srbiju kao ratni plijen I. svjetskog rata, pojačano je njihovo iseljavanje, asimilacija i regionalizam. Danas među preostalima Hrvatima Bačke srbijanske vlasti potiču othrvaćivanje, između ostaloga i izdvajanjem narodnosne kategorije “Bunjevac” iz jedinstvenoga hrvatskog korpusa. To je nedopustivo, ali hrvatske vlasti prema ovom pritisku Srbije uopće ne nikada ne reagiraju, te samim time to smatraju vjerojatno normalnim društvenim procesom.
Usporedbe radi, to je slična situacija kao kada bi se u Hrvatskoj poticalo ili prisiljavalo pravoslavno stanovništvo da se ne izjašnjava Srbima, već “Vlasima” ili nekim drugim etničkim imenima. To je, naravno, u modernoj i demokratskoj Hrvatskoj, za razliku od Srbije, nemoguće i naišlo bi na opću osudu javnosti. Istovremeno, takvu sudbinu proživljavaju Hrvati Bačke već 100 godina. Bačka, nekada najbogatiji i najprosperitetniji kraj prilikom stvaranja prve Jugoslavije, danas je mjesto gdje su Hrvati na marginama i nemaju nikakve privilegije u parlamentu Srbije kao manjina ili u Vladi Republike Srbije.
Valja znati da je Subotica bio nekada jedan od najljepših gradova Sredjne Europe, prije pripojenja Srbiji, te je pred kraj 19. stoljeća bio grad s najvećim brojem Hrvata iza Zagreba, s najjačim pečatom hrvatske zajednice.
Koje čudo je prethodilo nastanku najvećeg svetišta Hrvata Bačke?
Valja dodati da je Trianonskim ugovorom (potpisan 4. VI. 1920) gotovo je polovica bunjevačkih i šokačkih Hrvata južne Ugarske (tada oko 180.000) ostala pod Madžarima i bila izložena madžarizaciji. Ni u Jugoslaviji Bunjevci nisu osigurali narodnu slobodu, nego su čak bili izvrgnuti nasilnom srbiziranju. Bački Bunjevci pristajali su uz politiku HSS-a i podupirali njegove vođe. (enciklopedija.hr)
