Crkveni koncil u Tridentu (1545-1563) jedna je od najvećih prekretnica u povijesti Crkve, ali i zapadne civilizacije općenito. Katolička je Crkva njime reagirala na reformaciju, potvrđujući svoj nauk o sakramentima, elementima potrebnim za spasenje, djevici Mariji, štovanju svetaca, kanonu Svetoga Pisma i sl. Ujedno je započela i potrebnu obnovu (čiji je izostanak ranije i izazvao reformaciju), uređujući vlastite probleme s disciplinom svećenika i biskupa, redovničkim životom te osobito zlouporabom udjeljivanja oprosta.
Ukratko, Tridentski je sabor bio korak koji je Katolička Crkva poduzela kako bi unaprijedila život svojih pripadnika i konačno se odvojila od nekih prijepora srednjeg vijeka. Obnova Crkve najviše je provedena kroz obrazovanje budućih naraštaja klera te posljedično i naroda koji mu je povjeren na brigu,širenjem pismenosti i izdavanjem knjiga. Odrazi te reforme mogu se pratiti i na našim područjima, a vidljivi su i u povijesti čitave zapadne civilizacije, prosvjetljujući ljude za stvaranje novog i humanijeg svijeta.
Navedena nastojanja provode se, naravno, i na području Hrvatske, gdje će većina odredbi zaživjeti osobito u 18. stoljeću i to najviše zbog činjenice da je velik dio hrvatskog prostora oslobođen od osmanske vlasti tek krajem 17. stoljeća. Zato tek tijekom 18. stoljeća u našim krajevima kreće intenzivna crkvena reorganizacija.
Pročitajte dokumente Tridentskog Sabora.
