Velikan hrvatske književnosti August Šenoa kao da je proročki navijestio današnje vrijeme, pa je zavapio: “toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata”.
August Šenoa je za nevolje hrvatskog naroda optuživao odnarođene političke elite koje su služile za vlastite interese i interese stranih gospodara. U njegovim se djelima često pojavljuje lik izdajice, koji ustukne kada se podigne narod i hrvatski stijeg:
Pomagat koga? Domovinu?
Ne! – izdati je tuđem sinu!
Tad sveti digoh ovaj stijeg,
A izdajice traže bijeg!
U današnjem hrvatskom društvu pravih moralnih i društvenih autoriteta je sve manje, a političari su srozali i ono malo društvene i narodne vrijednosti do razine gdje to narodu postaje nepodnošljivo za gledati.
Stoga, pismo velikana hrvatske književnosti Augusta Šenoe, rođenog na današnji dan 1838. u Zagrebu, ima danas čak i veću aktualnost nego u vrijeme kada je napisano prije više od 130 godina:
“Staro je ljeto, 31.12.
Svršeni su računi ove godine. Bila je, Boga mi, crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju…
Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, sve zlo je navalilo na nas bijedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput, ta gore nemože biti nego što je sada.
Da se ta crna godina i ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome bijednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine.
Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojmovi…”
Kratka i jasna ocjena svega što se događa u Hrvatskoj danas.
Odnarođena politička elita Hrvatske danas u 2018. godini potpuno odgovora riječima oca hrvatske književnosti koje je napisao davne 1880. godine. Više nego točan opis stanja naroda i njegovo jer se u politici “toliko pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata”
Ostaje samo pitanje: hoće li anacionalna i potpuno odnarođena, samodovoljna politička elita pročitati ove riječi genija hrvatske književnosti, te pomoći bijednom narodu da izađe iz kruga zala kojima su glavni uzrok – oni sami.
Šenoa nije dvojio i uvijek je vidio nadu i svjetlo na kraju tunela, snagu svog naroda:
I kraljevstvo nam bit će sjena.
Al’ doć će dan – i svanut zora,
Tvoj podići ću barjak svet,
U zraku ovih zelen-gora
Proniknuti će novi svijet.
Kad presuši se rodu rana,
Zaboravit nam noć tu dao
U koju bijedni narod pao;
I svač’je srce vjerno budi!
Poštenje satri podlo mito,
Hrvati nek su cijeli ljudi,
Po svijetu pleme plemenito!
*U sjećanje na velikog pisca, domoljuba i oca moderne hrvatske književnosti Augusta Šenou
Tekst se nastavlja ispod oglasa
