Iako je situacija i u njihovom gradu bila iznimno složena prije točno 20 godina, 13. travnja 1991. godine Karlovčani su našli snage i volje da organiziraju humanitarni konvoj za Kijevo koje je već tada bilo u okruženju srpskih paravojnih postrojbi i Jugoslavenske narodne armije. Konvoj je stigao idući dan.
Humanitarni konvoj od Karlovca do Knina vodio je Stjepan Čunko.
„Ne treba vam govoriti kakva je situacija bila u to vrijeme u Karlovcu, no usprkos svemu smatrali smo našom dužnošću pomoći sredinama kojima je bilo još teže. Tako smo odlučili pomoći Kijevu. U konvoju je bilo sedam kamiona u koje smo spakirali mast, brašno, grah i druge namirnice sakupljene na selu, a trgovci su nam dali sanitarne potrepštine. Krenuli smo za Kijevo preko Brinja i Senja, jer se preko Plitivica nije moglo. No na kraju smo u Kninu ipak naletjeli na zloglasnog Martića i bradate četnike koji su nam prijetili da će nas sve poklati. Ipak nismo odustali i zato ne želim da se zaborave ljudi koji su imali hrabrosti poći na taj put. Znam koliko je to, prije svega na moralnom planu, značilo ljudima u Kijevu“ – rekao je voditelj konvoja Stjepan Čunko.
Kijevo je veliko selo u blizini Knina s isključivo hrvatskim stanovništvom, u okruženju nekoliko sela u kojima su živjeli isključivo Srbi. Jugoslavenskom generalu, velikosrbinu Ratku Mladiću je bilo strateški bitno jer se nalazi na cesti između Knina i Sinja, dvaju gradova koji su bili idući na njegovom putu, između planina Dinare i Svilaje, te ga je okružio svojim postrojbama.
Ministarstvo unutarnjih poslova RH osnovalo je tada policijsku postaju u mjestu kako bi se obranilo od lokalnih Srba iz sela Polača, Civljane i Cetina. To je značilo i potpuno okruženje Kijeva. Četnici iz Knina zahtijevali su pomoć JNA da se postaja policije RH u Kijevu ukloni i da hrvatski policajci napuste mjesto.
Hrabri narod Kijeva, žene, starci, djeca svojim su tijelima branili pristup legalnoj policijskoj postaji RH. Uskoro nakon odlaska konvoja počinju i sukobi oko Kijeva, a krvolok i zločinac Ratko Mladić 26. i 27. kolovoza 1991. naredio je brutalno granatiranje Kijeva koje je poslije toga bilo gotovo potpuno uništeno. Pri tome je na ovo selo bačeno i pedeset ratnim konvencijama zabranjenih kazetnih bombi.
Hrvatski narod, žene, djeca, starci i cijelo stanovništvo Kijeva je sa svojim policajcima i gardistima krenuo u višednevni opasni zbjeg dalmatinskim planinama prema slobodnom teritoriju Hrvatske. Jugoslavenska vojska je nakon toga, uz pomoć lokalnih četnika i Srba, potpuno razorila ovo mjesto.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
