Skupina Hrvata katolika i muslimana, pripadnika SS Handžar divizije, na današnji je dan 1943. podigla pobunu protiv njemačke nacističke vojne vlasti.
Pobuna je brzo ugušena, ali stanovnici francuskog grada Villefranche-de-Rourge slave i danas pobunjene Hrvate kao junake.
U spomen tog događaju u tom gradu glavna avenija se zove „Avenija Hrvata“.
Smatra se da je ova pobuna hrvatskih vojnika prva velika pobuna unutar nacističke vojske u Europi.
Villefranche-de-Rouergue, mjesto je u Francuskoj poznatije kao poprište tragične pobune Hrvata silom unovačenih u njemačku vojsku za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nijemci su hrvatske vojnike unovačili temeljem dogovora postignutog s vodstvom NDH početkom 1943. Bilo je dogovoreno da se osnuje hrvatska divizija u sastavu SS-a i popuni ponajprije muslimanima s područja BiH.
Na pretežitoj zastupljenosti muslimana insistirala je njemačka strana jer je to bio dio tadašnjeg njemačkog pokušaja približavanja muslimanskom svijetu. Novačenje, međutim, nije naišlo na željeni odjek pa se ljudstvo naposljetku osim dragovoljno prikupilo i prisilnim novačenjem, većinom među muslimanima, ali dijelom i među katolicima.
Zapovjedni kadar, međutim, bio je sastavljen gotovo isključivo od etničkih Nijemaca iz naših krajeva, takozvanih folksdojčera. Unovačeni vojnici prebačeni su najprije na vježbalište u Njemačku pa potom u dio Francuske kojom je upravljao njemački pouzdanik general Pétain.
Razlozi za pobunu hrvatskih vojnika bili su višestruki. Ponajprije, prema unovačenim vojnicima postupalo se okrutno u čemu su prednjačili časnici i dočasnici. Kap koja je prelila čašu bila je, čini se, namjera Nijemaca da hrvatske postrojbe prebace na istočno bojište umjesto da ih vrate na područje NDH kako je prvotno bilo dogovoreno. Tamo su trebali biti prebačeni radi borbe protiv partizana i četnika.
U prvim satima 17. rujna 1943. pobunjenici, predvođeni petoročlanim vodstvom, uspješno su svladali zapovjednike i preuzeli nadzor nad gradićem. Pretpostavljeni kontakt s francuskim Pokretom otpora, međutim, nije uspostavljen pa su se pobunjenici odlučili na pokušaj proboja do slobodnog teritorija podijeljeni u manje skupine. No njemačka protuakcija bila je veoma brza pa su njemačka pojačanja još istog dana nakon borbe ponovno preuzela Villefranche a potom i pohvatala većinu preživjelih pobunjenika u okolici.
Poginulo je ili strijeljano oko 150 ljudi.
Iako pobuna nije uspjela te je većina sudionika pobijena ili pak naknadno strijeljana, njezin odjek bio je velik. Mještani Villefranchea nisu krili solidarnost s pobunjenim hrvatskim pobunjenicima iako im je i samima prijetila njemačka odmazda.
Vijest o pobuni krenula je i u svijet pa je o njoj izvijestio i Radio London. Po mnogima bila je to prva pobuna unutar monolitne i disciplinirane njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Godine 2006. hrvatska delegacija na čelu s premijerom Sanaderom i Jadrankom Kosor posjetila je Villefranche.
Izrazila je veselje što je uklonjeno dosadašnje obilježje na spomeniku COMBATTANS YOUGOSLAVES, zajedno s crvenom zvijezdom. Naime, i ovaj događaj su jugoslavenske komunističke vlasti htjele pripisati sebi, a ne Hrvatima.
Postavljeno je novo obilježje s natpisom COMBATTANS CROATES. Isto tako je obilježje CHAMPS des MARTYRS YOUGOSLAVES na livadi, na kojoj su se prije 60 godina pobunjenici bili strijeljani, po želji hrvatske delegacije preimenovano u CHAMPS des MARTYRS CROATES.
Kao razlog za ovo preimenovanje hrvatska je delegacija navodila da te 1943. godine nije bilo Jugoslavije, a isto tako ni 2006. nema Jugoslavije.
A imena ubijenih Hrvata koja nažalost (namjerno) nigdje ne pišu iznenadila bi danas mnoge: Mujo Alis-pahić, Karamanović, Jusup Vučjak, Žemko Banjić, Efraim Bašić, Ismet Čefović, Zeir Mehičić, Meho Memišević, Sulejman Silajdžić, Mustafa Morić, Alija Beganović, Ivan Jurković, Nikola Vukelić, Ferid Džanić, Luftija Dizdarević i brojni drugi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
