17. veljače 1994. poginuo Damir Tomljanović Gavran – „Ja pripadam u ovu divljinu, nisam ja za velike gradove“

Foto:wikipedia

Prošle su 24 godine od pogibije istinskog heroja Domovinskog rata Damira Tomljanovića Gavrana. Taj legendarni zapovjednik Tigrova, ponosni Ličanin iz Krivog Puta kod Senja poginuo je od snajperskog hica na Tulovim Gredama (Velebit), strateški izuzetno važnom položaju s kojeg je kasnije HV krenuo u ofenzivu oslobođenja Hrvatske u akciji „Oluja“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj junak Domovinskog rata dobio je brojna ratna odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja, spomenicom Prvi hrvatski redarstvenik.

Kao i brojni hrvatski mladići izuzetne hrabrosti i odlučnosti, već nakon prvih višestranačkih izbora, u vrijeme kada je srpski mač za egzekuciju i uništenje hrvatskog visio nad glavom, Gavran se u jedinicu koja je postala jezgra budućeg slavnog Zbora naraodne garde – postrojbu specijalne policije MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Dočekao je ondje i njezin preustroj u Zbor Narodne Garde, pa dogodine u svibnju prišao u 1. gardijsku brigadu, među svoje Tigrove.

Riječi njegovih suboraca iz legendarne 1. brigade –Tigrova govore same dovoljno:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ilija Vučemilović:

„Gavran nije postavljen za zapovjednika, on je izabran od ljudi kojima se “nametnuo” svojim prisustvom na terenu, uvijek s vojnicima. Gavran je, vjerujte, od mnogih kukavica napravio istinske borce. Iz najobičnijeg je vojnika znao izvući ono najbolje i to je osobina koja mora biti urođena. Kao čovjek, suborac i zapovjednik bio je uzor i vodilja svima nama. Bio je vođa. Kad ide Gavro, idemo svi. Bio je legenda Hrvatske vojske i Tigrova“.

Ivan Pasariček:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Svi smo mi voljeli biti uz njega i zato danas volimo pričati da smo ratovali uz Gavrana…Nismo se usudili reći da se bojimo. Tko je pred njim mogao reći da se boji? Nismo mogli, iz poštovanja“.

Stipe Ercegovac:

„Kad mi je otac umro nisam se tako osjećao, onda možete misliti. Za Gavranom sam plakao kao dijete“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Ja pripadam u ovu divljinu, nisam ja za velike gradove“, znao je Gavran reći dok su vođene operacije po Velebitu, u teškim vremenskim uvjetima. Tu je i poginuo ostavši zauvijek upisan u slavnu hrvatsku povijest mučenika i heroja koji su se borili i dali svoj život za svoj narod.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.