Carigrad bio je, uz Rim, središte kršćanstva i kršćanski dragulj na vratima Azije preko 1000 godina, sagrađen od cara Konstantina. U svojem tisućugodišnjem jurišu na Europu, islamski jurišnici osvojili su 1453. ovaj biserni grad. Zanimljivo je da ‘službena povijest’ gotovo ne spominje ovaj imperijalni islamski pohod i osvajanje kao problem, dok se Križarski ratovi neprestano više od 200 godina, od prosvjetiteljstva, apostrofiraju kao najstrašnija ‘vjerska agresija’. Zašto je tome tako?
Stolnu crkvu pravoslavlja i najljepšu katedralu Istoka, veličanstvenu Svetu Sofiju (Sveta Mudrost) muslimanski imperijalisti su pretvorili u – džamiju Aja Sofija. Crkva Svete Mudrosti bila je najveća crkva na svijetu u to vrijeme, sve do izgradnje bazilike svetog Petra u Rimu.
Sultan Mehmed II. 1453. godine započeo je opsadu Carigrada. S oko 100.000 turskih vojnika, plaćenika i janjičara (od kojih su većina bili oteta i islamizirana djeca kršćana).
Mehmed je nakon pustošenja okolice opkolio najljepši grad i središte Istočnog kršćanstva s kopna, a nakon poraza bizantske mornarice i s mora.
Osvojena vrata Europe
Kršćanskom caru Konstantinu XI. ponudio je emirat ako se preda što je ovaj odbio poručivši da će se boriti do smrti koja je uz obranu od oko 5.000 konjanika i 15.000 vojnika i zastarjele bojne sprave bila samo stvar vremena. Nakon probijanja legendarnih zidina Turci su navalili u grad, a Konstantin je sa 120 konjanika i 200 pješaka u zadnjem jurišu na neprijatelja junački poginuo pred Zlatnim vratima grada 29. svibnja 1453. nakon čega je uslijedio stravičan trodnevni masakr preostalih kršćana, branitelja i stanovnika Carigrada. Pad Carigrada i Bizantskog carstva označio je prekretnicu u povijesti, kako padom Istočnog Rimskog Carstva, tako i drugim najvećim kršćanskim središtem svijeta, te pretvaranjem istog u muslimanski centar svijeta.
Ujedno, time su osvojena „vrata Europe“.
Što se tiče janjičara, otete djece kršćanskih roditelja, svaki janjičar bio je pažljivo odabran između mnoštva dječaka koji su u okupiranim kršćanskim zemljama sakupljani kao “danak u krvi” (devširme). To je bio okrutni način novačenja otimajući kršćanske dječake u dobi od 10 godina i odvodeći ih na krutu i asketsku izobrazbu za profesionalne sultanove vojnike. Zbog toga su ih i zvali „sultanovi robovi“.
Veliki broj janjičara bio je s područja današnje Hrvatske i porijeklom su od katoličkih Hrvata. Kršćanske zajednice su s užasom gledale kako im mlade sinove odvode da bi se ponovno vratili kao ubojice svoga naroda.
Veličanstvena Sveta Sofija pretvorena u džamiju
Glasovita crkva “Aja Sofija” (grč. Ἁγίa Σοφία – Sveta Mudrost) posvećena je na 537. godine. Njezino se ime, naravno, odnosi na Isusa Krista – Mudrost Božju. Ova veličanstvena crkva – “biser Carigrada” – sagrađena je u doba poznatog cara Justinijana, bizantskog vladara koji je uspio povratiti velik dio teritorija nekadašnjeg Zapadnog Rimskog Carstva. Izgradnja je započela 532. godine, a povjerena je Antemiju iz Trala i Izidoru iz Mileta. Na njezinoj izgradnji dnevno je radilo oko deset tisuća radnika, a posveta je izvršena u prisutnosti cara Justinijana i carigradskog patrijarha Menasa. Prema predaji, car Justinijan je, oduševljen ljepotom Svete Sofije nakon izgradnje, kazao kako je njome uspio nadmašiti Salomonov hram u Jeruzalemu.
Crkva Svete Mudrosti bila je najveća crkva na svijetu više od tisuću godina, sve do izgradnje bazilike svetog Petra u Rimu. U svibnju 1453. Osmanlije su osvojile Carigrad i crkvu potom pretvorili u džamiju, te su joj dograđeni minareti, a u unutrašnjosti izvedene znatne preinake. Po nalogu Kemala Atatürka 1934. godine pretvorena je u muzej i tada su otkriveni mnogi mozaici i arheološki ostatci starije Konstantinove bazilike.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
