Ivica Šurjak rođen je u Splitu 23. ožujka 1953. i jedan je od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena, a sedamdesetih godina jedan od najmodernijih i najtraženijih igrača Europe.
Krenuo je sa nogometom 1964. kada ga je sestra odvela na probu trenerima Kačiću i Mladiniću. Kao junior bio je miljenik Tomislava Ivića kome je uzvraćao profesionalnošću i zalaganjem na treninzima i utakmicama. 9. rujna 1970. odigrao je prvu seniorsku utakmicu, prijateljski susret protiv Omiša (4:0), a prvu službenu utakmicu za Hajduk odigrao je 3. listopada naredne godine protiv Partizana u Splitu, te postigao pobjedonosni pogodak. Od tad je dio velike generacije Hajduka koja je bilježila sjajne rezultate u jugoslavenskoj ligi. Bio je motorna snaga splitskog Hajduka u vrijeme dok je klub sa Starog placa harao komunističkom Jugoslavijom i Europom.
Počeo je kao lijevo krilo, ali je vremenom postao univerzalac, prototip modernog nogometaša koji može igrati na svim pozicijama podjednako uspješno. Vrlo brz i visok, izvanredna driblinga i pokretljivosti pokrivao je skoro tri četvrtine terena te bio glavna napadačka poluga momčadi. Uz to, igrao je redovito bez većih ozljeda, te uvijek bio pun energije i borbenosti, postavivši se kao vođa i kapetan. Do 1981. u “bilom” je dresu, brojeći europske i sve domaće utakmice, nastupio 487 puta i postigao 127 golova.
Svojim nogometaškim umijećem potpuno je potisnuo u drugi plan srpsku nogometnu ikonu Dragana Džajića. Zbog toga su ga navijači u Beogradu uvijek dočekivali salvom zvižduka i uvreda. Popularni Šuro im je odgovarao u svom stilu: nezadrživim prodorima po boku izluđivao je braniče Zvezde i Partizana i svom Hajduku donosio vrijedne pobjede i trofeje.
Splitski Hajduk je tada sjajnom generacijom nogometaša umnogome pokvario planove velioksrpskoj i pažljivo njegovanoj Crvenoj Zvezdi koja je bila projekt i dio kotačića za dominaciju Srba u Jugoslaviji i preko nogometa kao najpopularnijeg sporta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
