Mercedarijevci su se od osnutka posvetili otkupljivanju robova i vraćanju njihova dostojanstva, najprije onima koji su pali u ruke Saracenima – Arapima
koji su narode Sredozemlja nastojali osvojiti mačem i ognjem, te provoditi
nasilnu islamizaciju, a kasnije i drugih.
Uz tri poznata zavjeta koja obično polažu redovnici – zavjet čistoće,
poslušnosti i siromaštva, mercedarijevci su polagali i četvrti zavjet, a koji je glasio da će, ukoliko je potrebno, dati i svoj život da bi spasili ili otkupili roba.
Suvremenom je čovjeku, naviknutom na stalno traženje i zahtijevanje
poštivanja pravde i njegove slobode, čak i onda kada to nedvojbeno ide na
štetu slobode drugoga, vjerojatno prilično nerazumljivo i nedovoljno rječito
značenje blagdana koji ima naziv Gospa od Otkupljenja ili Otkupiteljica robova,
a koji se u Katoličkoj Crkvi slavi 24. rujna na današnji dan.
Sloboda se, naime, obično doživljava kao jedna od najvrjednijih datosti modernoga društva, a njezino se eventualno umanjenje ili pokušaj uništavanja čini jednim od najvećih prekršaja današnjice.
To dakako treba s jedne strane cijeniti, jer cijeniti nečiju slobodu uglavnom
znači i poštovati osobu i priznavati njezino potpuno ljudsko dostojanstvo, i u
tom su smislu nastojanja oko uzdignuća ljudske slobode i borba protiv bilo
kakvih oblika diskriminacije itekako hvalevrijedna, ali ipak valja zamijetiti kako
nas često takva nastojanja u praksi – upravo iz razloga prenaglašavanja osobnih
i skupnih sloboda – sve više guraju u okove neslobode, bili mi toga svjesni ili ne.
Između ostaloga, blagdan Gospe od Otkupljenja skreće nam pozornost i na tu
općeraširenu devijantnu pojavu, koja nas prije svega same čini zarobljenicima
svojih sloboda i robovima svojih strasti, a onda i onima koji, idući za nužnim
poštivanjem mojih prava, nerijetko činimo nepravde drugome.
Osim takve stvarne unutrašnje zarobljenosti, odnosno vrlo opasne bolesti
današnjega društva, posebno onoga koje se voli nazivati progresivno, još uvijek
postoje teški oblici kršenja nečije fizičke slobode, od onih oblika držanja nekoga
u ropskom stanju, koji su poznati pod nazivima mobbing, bossing ili bullying, do
stvarnog i izravnog porobljavanja i trgovine ljudima, čega nije lišen ni jedan dio
suvremenoga svijeta. Štoviše, često se može vidjeti kako je u naprednim
društvima perfidniji i opasniji, jer ga je teže otkriti, ali jednako brutalan kao i
ondje gdje su zarobljavanja gotovo redovita.
Stoga je značenje blagdana Otkupiteljice robova itekako aktualno i danas.
Sam blagdan svoje izvorište ima u davnim vremenima, odnosno neizravno je
vezan uz sv. Petra Nolasca, koji je 1218. god. u Barceloni utemeljio
red mercedarijevaca, a koji je taj naziv dobio prema punom latinskom imenu
– Ordo Beatae Mariae de Mercede, odnosno Red Blažene Djevice Marije od
Milosrđa. Mercedarijevci su se od osnutka posvetili otkupljivanju robova i
vraćanju njihova dostojanstva, najprije onima koji su pali u ruke Saracenima –
Arapima koji su narode Sredozemlja nastojali osvojiti mačem i ognjem i
provoditi nasilnu islamizaciju, a kasnije i drugih.
Uz tri poznata zavjeta koja obično polažu redovnici – zavjet čistoće, poslušnosti
i siromaštva, mercedarijevci su polagali i četvrti, a koji je glasio da će, ukoliko je
potrebno, dati i svoj život da bi spasili ili otkupili roba. Sva su svoja nastojanja
polagali u zagovor Marije – Otkupiteljice robova, a prema dostupnim podatcima kroz
svoje su djelovanje tijekom stoljeća na takav način otkupili 70.000 robova.
