Među brojne obraćenike na kršćanstvo na Otoku valja ubrojiti i kralja Etelberta, koga je 1. lipnja 597. u predvečerje Duhova krstio sam Sv. Augustin. I tako je Svetom Etelbertu pripala čast da je postao prvi kršćanski kralj Engleske.
Sveti Etelbert je bio potomak Engista, legendarnog osnivača kraljevske kuće Kent u Velikoj Britaniji. Rodio se oko godine 552., a već kao dječak naslijedio je na kraljevskom prijestolju svoga oca Ermenrika, koji je umro godine 560. Sveti Etelbert je godine 593. uspio proširiti svoju vlast na svu Englesku, postavši poglavar federacije svih anglosaksonskih kraljevstava. Još kao poganin oko godine 588. oženio je u Parizu Bertu, kćerku kralja Kariberta, koja je bila kršćanka. Već tada se u ozbiljnim kršćanskim obiteljima pazilo da kršćanski bračni drug u braku s poganinom ili inovjercem može slobodno ispovijedati svoju vjeru i po njoj živjeti.
Tako se i Etelbert morao obvezati da svojoj ženi Berti i njezinu kapelanu neće ometati slobodno obavljanje kršćanskih obreda i drugih dužnosti. Sveti Etelbert je pod utjecajem svoje žene blagohotno primio misionare koje u Englesku poslao papa Grgur Veliki. Oni su se pod vodstvom monaha-benediktinca sv. Augustina iskrcali na otoku Thanet, kamo im je pošao u susret sam kralj. Htio je točno saznati za razlog njihova dolaska. Upoznavši dobrohotnost njihova pohoda, dopustio im je da se nastane u Canterburyju i slobodno naviještaju kršćanski nauk.
Dao im je na raspolaganje crkvu Sv. Martina, kojom se služila njegova žena Berta. Sv. Augustin i njegovi monasi imali su mnogo uspjeha u svom misionarskom radu u Engleskoj. Među brojne obraćenike na kršćanstvo valja ubrojiti i kralja Etelberta, koga je 1. lipnja 597. u predvečerje Duhova krstio sam Sv. Augustin. I tako je Svetom Etelbertu pripala čast da je postao prvi kršćanski kralj Engleske. Ali ne samo to, on je u svom kraljevstvu postao i revan promicatelj kršćanstva. Drago mu je bilo da njegovi podanici primaju kršćansku vjeru, ali nikoga nije silio na to pa je u tome pokazao veću širinu duha nego mnogi drugi vladari. On je znao da se za vjeru mora svatko sam u potpunoj slobodi odlučiti. Već u godini svoga krštenja Etelbert je imao preko 10.000 kršćanskih podanika. Augustin je u međuvremenu u Arlesu u Galiji bio posvećen za biskupa. Kralj mu je ustupio svoju palaču, a prijestolnicu premjestio u Reculver.
Odavde je pomogao sv. Augustinu, biskupu, da obnovi jednu staru crkvu koja je potjecala još iz rimskog doba. To je crkva Presvetog Spasitelja, engleski Christ Church, koja postade metropolitanska crkva Engleske. Kraljevoj pobožnosti valja zahvaliti i podizanje crkve Sv. Petra i Pavla, koja nakon Augustinove smrti godine 604. bi posvećena njemu. Samo onaj koji je osjetio oskudicu crkvenog prostora razumjet će pravo zasluge onih koji su gradili crkve. Oni su tim djelom omogućili normalan razvoj kršćanskog života u jednome mjestu. Zbog toga je Crkva toliko i slavila kraljeve, graditelje crkava. Za vrijeme kralja Etelberta osnovana je i nova biskupija u Rochesteru, kojoj je prvi biskup bio Just. Njega je za biskupa godine 601. posvetio sv. Augustin, apostol Engleske. Iste godine došla je s pismom upravljenim na kralja nova skupina misionara koju je također poslao papa Grgur Veliki. Njemu je bilo mnogo stalo do Crkve u Engleskoj.
U tome smislu pisao je i kralju Etelbertu. Etelbertu se duguje i obraćenje njegova nećaka Saberta, podkralja Essexa. On je sagradio katedralu Sv. Pavla u Londonu. To je bilo veoma značajno jer će London kasnije postati središte Engleskog kraljevstva. Oko godine 600. Etelbert je izdao i prvi kodeks kaznenog prava u kojem su bile kazne globom za sve one koji bi vrijeđali klerike. Sveti Etelbert je slavno vladao kroz 56 godina, od toga 20 godina kao kršćanin. Umro je 24. veljače 616. Pokopan je uz svoju ženu Bertu i sv. Augustina u kapeli Sv. Martina u opatijskoj crkvi Sv. Petra i Pavla. Kasnije mu je tijelo položeno pod glavni oltar. Na početku Engleske crkve stoji trojka: Augustin, Berta i Etelbert. Njegov se blagdan još i danas slavi u biskupijama Westminsteru, Southwarku i Northhampton.
