Hrvatski mučenik Ivo Mašina rođen je na otoku Ugljanu u mjesto Preko. Bio je najblistaviji đak i um zadarske gimnazije. Zbog domoljublja uhićen je kao dio Preške „fašističke“ skupine, te osuđen na 15 godina zatvora. Priča je to slična onoj koju je prošao sav cvijet najbolje hrvatske mladosti u komunizmu. 1961. ubijen je i zadavljen u 33. godini života u tamnici u Staroj Gradiški, a 1954. iz starogradiške mučionice napisao je vjerom i ljubavlju prožeto pismo svojoj majci uoči Božića.
U rodnom Preku nalazi se spomen-poprsje od 1999., a njegov je grob na Galovcu (Školjiću) pored franjevačkog samostana.
Pismo hrvatskog mučenika Ive Mašine majci za Božić 1954:
„Draga moja majčice, pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer tako je rekao. Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim? Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smijehove. Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više ništa. Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao.
Tvoj Ivo.“
Ove bisere opraštanja, pouzdanja u Boga i vjere u život vječni hrvatskih mučenika trebalo bi imati uvijek pred očima i u srcu te o njima govoriti u svakoj prilici današnjem hrvatskom čovjeku koji je iz svoga vidokruga izgubio nebeski horizont.
