Danas otac nije išao u ured, jer mu je od jučer zlo. Bili smo u pivovari, ja, teta Mina, mama, tata i gospodin Fulir. Bilo je jako lijepo, vojnička glazba je svirala, teta Mina se zibala po taktu i dok je gledala u brkatog vojnika, koji je udarao u bubanj, stavila je kriomice nekoliko čačkalica u svoju torbicu na stolcu. Ja sam također počeo mahati glavom kao teta i onda sam rekao: Tetice, kako je to lijepo. Je li to iz Zrinjskoga? Teta je rekla: Ne, to ti je nekakova francuska opera. Faust, rekao je važno gospodin Fulir, tekst je od Goethea. Ah, vi zbilja sve znate, rekla je mama i lijepo ga pogledala.
(Dnevnik malog Perice)
Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900. godine. Bio je lirik zagrebačkih ulica, Griča, prizora s gradske periferije, malih donjogradskih gostionica, hrvatski književnik, pjesnik, prevoditelj, romanopisac i feljtonist.
Godine 1928. odlazi iz Zagreba, da bi ga, kao i Matoš, u tuđini još jače zavolio. Boravio je u Beču i pobliže upoznao moderne književne pojave u umjetničkome životu Europe. Godine 1937. vraća se na svoj Grič.
Slijedio je Matoševu i Wiesnerovu tzv. gričku poeziju i napisao nekoliko antologijskih pjesama (Plinska laterna na Griču, Moj otac i ja i dr.).
Njegovo je prozno stvaralaštvo obilježeno neposrednim izrazom i blagim humorom. Prevodio je s njemačkoga i s hrvatskoga jezika. Jednostavno i neposredno u svojim je romanima (Pepić u vremenu i prostoru, Život puža i Dnevnik Očenašeka) prikazivao male ljude s periferije Zagreba.
Najpoznatije je Majerovo djelo novela Dnevnik malog Perice, prema kojoj je nastao kultni hrvatski film Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika (1970.). Devetogodišnji Perica piše dnevnik, nadajući se da će ga za tisuću godina pronaći znanstvenici i da će postati znamenito povijesno svjedočanstvo. U njem on potanko opisuje događaje koji su se dogodili u tjednu tijekom ljetnih praznika. Priča je to o jednoj zagrebačkoj obitelji čiju svakodnevicu mijenja neobičan lik uglađenoga gospodina Fulira.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice dostupno je približno 130 zapisa o njegovim djelima.
Časopis Antena objavio je u siječnju 1926. vrijedan prilog posvećen Majerovu stvaralaštvu. Prilog je dostupan na Portalu starih časopisa.
Vjekoslav Majer preminuo je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine .
Plinska laterna na Griču
Tu sam laterna plinska,
već starinska.
Poda mnom je još Matoš stajao
i nad tim gradom zdvajao i kleo.
Snijeg je po njegovom raglanu meo.
Često bi kunić nestao u noći,
a ja bih se tiho smješkala
jer znala sam: on će opet doći
i dugo stajati tu
tako da mu se katkada cipele već
primrzle tlu.
A jutrom kad bih se smreškala
i ugasla –
poda mnom grad bi ležao crven i tih;
tad nisam znala da l’ zora krvari po brijegu
ili je to Matoš izgubio stih po stih
na snijegu. (… )
Tekst se nastavlja ispod oglasa
