Zločini srpskih ustanika, od samog početka raspada Jugoslavije i uspostave NDH, ne prestaju i traju u kontinutietu sve te mjesece od travnja 1941. godine. U ovim danima kolovoza 1941. masovna ubijanja civila Hrvata katolika i muslimana odvijala su se u raznim dijelovima NDH: zapadna Bosna i Lika (Boričevac, Vrtoče, Krnjeuša, Bosanski Petrovac), istočnoj Bosni (Srebrenica, Zvornik, Vlasenica), istočnoj Hercegovini (Stolac, Bileća, Nevesinje), Bosanskoj Posavini (Doboj, Derventa), ali i drugim dijelovima NDH.
Po zauzimanju Berkovića (Stolac) 28. kolovoza 1941. četnici zajedno s domaćim hercegovačkim Srbima izvršili su opći “pokolj i paljevinu” jer je “poklano preko 300 žena, ljudi i djece”.
Prema dokumentima vlasti NDH na području istočne Hercegovine do kraja 1941.g. broj stradalih civila ubijenih od strane raznih srpskih vojnih formacija, uglavnom četničkih, iznosio je 1.056 zaklanih i ubijenih muslimana te preko 100 ubijenih Hrvata katolika (u kraju gdje je živio vrlo mali broj Hrvata
I u istočnoj Hercegovini nakon izbijanja ustanka (prvi puta u lipnju oko Gacka 1941., a nakon njegovog savladavanja tijekom srpnja od oružanih snaga NDH, izbija opet u kolovozu 1941. godine) zabilježeno je nekoliko izvršenih pokolja civilnog muslimanskog i hrvatskog pučanstva od strane ustanika – četnika, gerilaca, partizana…
Tako je pri zauzimanju Avtovca, kod Gackog, još 28. lipnja 1941. zaklano i ubijeno 47 muslimana, među kojima je bilo žena i djece, dok je mjesto i okolna sela nastanjena muslimanima opljačkana i potom spaljena.
Nakon Berkovića isti ustanici su po zauzimanju Plane 29. kolovoza 1941. i grada Bileće dan kasnije (izuzev tvrđave i vojarne gdje je uz oko 500 vojnika NDH našlo spas oko 4.500 muslimana), “poklale oko 40 lica”, opljačkavši i potom zapalivši muslimanske kuće.
Danas se u toj Bileći nalazi spomenik Draži Mihajloviću koji je bio na čelu svih tih ubijanja i pokolja. Što je ironija koja prelazi sve granice ironija: spomenik zločincu Draži Mihajloviću napravljen je na mjestu gdje je stajao spomenik partizanima. Bilo bi zanimljivo ćuti što kažu o tom antifašizmu današnji “dežurni antifašisti” iz Hrvatske, jer se radi o cjelovitoj i zajedničkoj partizanskoj pro-jugoslavenskoj borbi na cijelom teritoriju tadašnje države NDH, čiji je dio bila i Bileća (gdje su podigli spomenik četniku na mjestu partizana).
Nije bilo puno buke oko ovoga ni u BiH od strane bošnjačkog i hrvatskog vodstva (Dodik ionako podržava četništvo), a niti iz hrvatske Vlade se do sada nije čulo ništa.
Spomenici Draži Mihajloviću i četnicima niču kao gljive poslije kiše u BiH i Srbiji, a Bošnjaci i Hrvati koji su bili žrtve pokolja četnika – ni da bi okom trepnuli!
Čudno? Da.
Čavkarica – jama u koju su četnici i ustanici bacili 400 žena, djece i staraca
Pri evakuaciji 3. rujna 1941. muslimanskog pučanstva iz sela oko Fatnice, cesta Stolac-Bileća, transport od “oko 400 žena, djece i staraca koji je pratilo 12 partizana, presrela je grupa četnika, ustanika i srpskih žandara na Dabru” i gotovo sve ljude ubila i bacila u jame, a tek se nekolicina bijegom spasila.
Većina je bačena u jamu “Čavkaricu”, koju je preživjela Hadžera Bijedić, pošto su je izvadili seljaci iz Nevesinja.
Ona svjedoči “da je bilo oko 600, što žena, što djece i staraca”, koji su s njom stradali u toj jami.
Iz općine Divin u blizini Bileće od 425 ubijenih ljudi, uglavnom staraca, žena i djece za koje postoje osobni podaci, ubijeno je i bačeno u jamu Čavkaricu oko 375 osoba.
Tako se ovdje u sjeveroistočnom dijelu Hercegovine ustanak, koji je navodno “bio uperen samo protiv ustaške vlasti i hrvatske vojske” vrlo brzo “pretvorio u pljačku i opšti pokolj muslimana”, svjedoče partizanski dnevnici.
U nešto manjoj mjeri s obzirom na broj stradalih bilo je i na području ostalih istočnohercegovačkih kotareva. Tako su npr. četnici 7. rujna 1941. opljačkali hrvatsko selo Dubljane u blizini Trebinja i zapalili 23 kuće. A 9. i 10. rujna 1941. opljačkali i zapalili sela Kruševicu i Žabicu, sva tri sela u kotaru Ravno, koje je na sličan način stradalo i u Domovinskom ratu.
Istodobno su 8. rujna 1941. na području stolačkog kotara opljačkali su i potom zapalili u selu Bitonji 20 kuća i 70 štala, i cijelo selo Grablje.
Srbi su i dalje danima pljačkali i palili sela koja su prethodno napustili Hrvati katolici i muslimani.
Istodobno su iz cijele istočne Hercegovine krenule su kolone izbjeglica, navodno čak 20.000 Hrvata katolika i muslimana, spašavajući živu glavu baš kao i u Domovinskom ratu. Stizali su poglavito u susjedne gradove Čapljinu, Mostar i Dubrovnik.
Pokolji i pljačke koje su činili srpski ustanici, velikim dijelom četnici, bili su na velikom teritoriju NDH: i u Istočnoj Hercegovini, i u Lici, i u Zapadnoj Bosni, i u Istočnoj Bosni, imali su istovrsnu poveznicu: ubiti, spaliti i uništiti sve što je hrvatsko!
To apsolutno nije imalo nikakve veze s borbama protiv nacista, fašista (s Talijanima su surađivali od početka), ustaša i vojnih snaga NDH, već s pokoljima i genocidom nad Hrvatima katolicima i muslimanima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
