“Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.” (Djela apostolska 2,1-4)
Današnja svetkovina Duha Svetoga, oživljava u nama spomen na događaje i iskustva koja su proživljavali Isusovi učenici pedeset dana nakon njegove muke, smrti i uskrsnuća, na blagdan Pedesetnice.
Uskrsli je Krist u punini poslao apostolima obećanog Duha Svetoga i time dovršio svoje spasiteljsko djelo u svijetu. Od tada će na svom povijesnom putu, učenici Kristovi, tj. Crkva, koja ostaje u svijetu, snagom Duha Svetoga nastavljati njegovo djelo spasenja sve do svršetka svijeta, do njegovog ponovnog dolaska.
Duh Sveti nadahnjuje i vodi Crkvu da vjerodostojno izvršava tu zadaću i poslanje koje je od Krista primila, „da u svijetu djelo njegovo dovrši i izvrši svako posvećenje“. Zato je svetkovina Duhova ujedno i Svetkovina rođenja ili početka djelovanja Crkve.
Naziv blagdana, „Duhovi“, može nas asocirati na množinu riječi „duh“, pa se može dobiti dojam da je riječ o „duhovima“. Međutim, riječ je o Duhu Svetom. Budući da se od početaka blagdan najsvečanije svetkovao s višednevnim pripravama, ti su dani nazvani „Duhovi“ dani ili dani Duha Svetoga.
Iz svjedočanstva Novoga zavjeta i iskustva prve Crkve, uvijek iznova otkrivamo poruke za današnji dan. Djela Apostolska opisuju kako su učenici nakon Isusove smrti bili u strahu i razočarani; okupljeni zajedno u molitvi, iščekujući obećanje koje im je Isus dao prije smrti, a neki od njih su i posumnjali.
Događaj na dan Pedesetnice opisan je u snažnim slikama, jer je po sebi neizrecivo ono što su učenici doživjeli. Sve se svodi na šum vjetra i vatru u obliku plamenih jezika koja se pojavila nad učenicima. To nam predočava onu pokretačku, unutarnju životvornu snagu i gorljivost koja dolazi i ima izvor u Bogu Duhu Svetome koja je pokrenula učenike da iziđu iz svojega straha i neustrašivo naviještaju okupljenom mnoštvu naroda iz svih krajeva svijeta, Isusa Krista raspetoga i Uskrsloga kao Spasitelja svijeta.
I to što su oni snagom Duha Svetoga naviještali, razumjeli su svi, i to na svom materinjem jeziku. Vjerni narod koji je poznavao Pisma, dobro je to mogao povezati sa sasvim obrnutom situacijom koja se zbila pri gradnji kule Babilonske gdje su žitelji gradeći kulu sami htjeli doseći nebo i biti kao Bog. A tada su im se jezici pomrsili i nisu se mogli razumjeti jedni druge, te nisu mogli nastaviti gradnju.
Te nas slike upućuju na onaj novi govor koji proizlazi od Duha Svetoga. To je govor ljubavi i opraštanja koji svi razumiju.
Ljubav prema Bogu i bližnjemu ne treba tumačiti niti na jedan jezik, za nju svjedoči Duh Sveti koji je danas sišao na apostole i označio ‘rođenje Crkve’.
