4. travnja 1945. rođen Daniel Cohn-Bendit – infiltracija ljevičarskih ekstremista u Zelene i prizivanje unitarističke EU

Foto: Snimka zaslona

Daniel Cohn-Bendit, ekstremni ljevičar, studentski vođa ljevičarske studentske revolucije 1968., u zreloj dobi postao je vođa stranke Zelenih, koja je postala utočište mnogih radikalnih ljevičara tog doba.

Cohn-Bendit je postao dugogodišnji dopredsjednik grupacije Zelenih u EU parlamentu.  U svojoj knjizi “Veliko svjetsko trgovište” iz 1975. objavio je niz teza ‘o seksu s djecom’ i erotskim susretima s petogodišnjacima u vrtiću u Njemačkoj, gdje je živio kada je protjeran iz Francuske.

O infiltraciji pedofila i njihovih ideja u ljevicu i Zelene pisali su mnoge poznate tiskovine (ali ne i u Hrvatskoj) a jedan od tekstova izašao je u čak u ljevičarskom Guardianu pod skraćenim naslovom Kako su se pedofili infiltrirali u ljevicu

“Bauk kruži Europom – bauk komunizma” (Ein Gespenst geht um in Europa – das Gespenst des Kommunismus.). Tom bombastičnom rečenicom započinje Komunistički manifest (Manifest der Kommunistischen Partei) Karla Marxa i Friedricha Engelsa iz veljače 1848. Sami začetnici komunističkog pokreta tako su se ironično osvrnuli na demoniziranje komunističkih ideja.

Od tada do danas komunizam je bitan dio političke agitacije, bilo otvoreno ili prikriveno. Cohn-Bendit je bio otvoreni marksist, a kasnije je postao prikriveni u stranci Zelenih.

Crveni Dany bio je ekstremni ljevičar, a danas je Zeleni parlamentarac

Daniel Cohn-Bendit, rođen 4. travnja 1945., bio je vođa pariške studentske pobune 1968. koja se proširila na cijeli svijet i promijenila Zapad. Ona je uvela u javnost raspad obitelji, slobodni i nesputani seks, radikalni feminizam, začetak LGTB pokreta, učvršćivanje radikalnih ljevičarskih skuoina, neomarksizam i Novu Ljeivicu i druge ideologije koje danas haraju Zapadom i koje su umnogome dovele do ovog općeg moralnog rasula i stanja na Zapadu.

Cohn-Bendit je bio poznat pod znakovitim imenom Crveni Dany, zbog ekstremnog ljevičarstva.

Nakon što je zbog svojih ekstremističkih ideja i nasilja koje je provodio na ulicama Pariza prognan iz Francuske, pristupio je radikalnim ljevičarskim krugovima Njemačke, gdje je radio i u vrtiću kao odgajatelj.

Tim radikalnim ljevičarskim krugovima kojima je pripadao i bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer iz stranke Zelenih, u kojoj je u 21. stoljeću mjesto našao veliki broj ljevičarskih ekstremista i 68-aša i radikala iz 70-ih. Taj je političar njemačkih „zelenih“ početkom 70-tih godina bio član ljevičarske skupine zanimljiva imena „Proleterska unija za teror i uništavanje“ (Proletarische Union für Terror und Zerstörung). Fisherov auto je bio korišten 1981. u likvidaciji ministra trgovine njemačke pokrajine Heseen Heinza-Herbert Karrya od strane ljevičarske terorističke skupine RAF. Ukazivanje njemačke konzervativne opozicije na nekadašnje ekstremističke stavove ministra vanjskih poslova Fishera ostalo je bez svojevremeno učinka. Fisher je bio u njemačkoj javnosti najomiljeniji Schröderov ministar, a mediji su ga dizali u visine. Naravno, taj isti Fisher, s takvom biografijom, je redovito prozivao navodne desne ekstremiste, kako i danas lijevi mainstream mediji pokušavaju zvati parlamentrarnu stranku Afd.

Cohn-Bendit je nakon bijega u Njemačku. osim u vrtiću, radio u knjižari Karl Marx u Frankfurtu, a osamdesetih se počeo angažirati u Zelenima.

 

Za Zelene nacionalne države postaju suvišne

‘Morat ćemo raskrinkati najbolje čuvanu tajnu naših nacionalnih političara, a to je da će općeprihvaćena, sveprisutna jedinica moderne vlasti, nacionalna država, ubrzo postati suvišna politička struktura’, piše Cohn-Bendit 2013., a prenosi Tportal.

‘U Europi sazrijeva nova generacija s nižim životnim standardom od svojih roditelja. Ona je suočena s izborom: ili što brža integracija ili polako klizanje u političku ropotarnicu’ nastavlja Cohn-Bendit.

Prema Cohn-Benditu rješenje za stanje u Europi, tj. za snižavanje ekonomskog standarda ove generacije, jest: ‘organizirati europske izbore istoga dana u cijeloj Europskoj uniji, tako da narod bira predsjednika Europske komisije. Upravo je to Big Bang koji je potreban Europi.’

Upravo taj sistem ‘jedan čovjek-jedan glas’ tražio je u višenacionalnoj Jugoslaviji još jedan komunist i istovremeno velikosrpski šovinist Slobodan Milošević, čime bi najbrojniji narod Srbi imao dominaciju. Isto to bi se dogodilo, da prođu ovi prijedlozi Cohna-Bendita i u EU sa Nijemcima i najvećim narodima, dok bi narodi poput Hrvata, Slovenaca, Litvanaca, Estonaca, pa i Mađara, Slovaka, Bugara i drugih postali nitko i ništa.

Cohn-Bendit i Marquardt očito nisu imali na umu Hrvatsku i Hrvate, te druge male narode u EU, kada su predložili takvu unitarističku promjenu. Kako se vidi, oni mogu zamisliti da jednoga dana Europljani doista izaberu takav izborni sustav.

Postojeće prilike u Europi, sa zatvaranjem vanjskih i unutarnjih granica EU država, privremeno je stavilo ove EU unitarističke ideje crveno-zelenih postrance.

Pitanje je samo, je li to trajno ili privremeno.

Ljevičarski ekstremizam i opravdavanje pedofilije?
Vratimo se na interesantnu temu koja je 70-ih i 80-ih vladala u ljevičarskim krugovima o potrebi ‘djece za slobodnom ljubavi’, što je bio eufemizam za zlo pedofilije.
O tome je čak pisao ljevičarski Guardian u tekstu “Kako su se pedofili infiltrirali u ljevicu”

Cohn-Bendit objavio je niz provokativnih izjava o “seksu s djecom” u 1970-im i ranim 1980-ima, u vrijeme dok je radio u vrtiću u Frankfurtu. To je istaknuo u svojoj knjizi Veliko svjetsko trgoviše iz 1975. (Der grosse Basar) u kojoj opisuje erotske susrete s petogodišnjacima u svoje vrijeme kao odgajatelj u tzv. antiautoritarnom vrtiću.

Cohn-Bendit je 2001. optužen da je branio pedofiliju tijekom 1970-ih. Ova se kontroverza ponovo pojavila u 2013. godini. Dok je Cohn-Bendit dobio nagradu Theodor Heuss, održan je skup roditelja i aktivista za zaštitu djece od pedofilije. Predsjednik njemačkog Saveznog ustavnog suda naveo je knjigu kao razlog svog odbijanja da održi govor na ceremoniji dodjele nagrada ovom veoma visokom i politički cijenjenom predstavniku Zelenih. Afera je pokrenula šire istraživanje aktivizma za pedofiliju koji je prevladavao u Njemačkoj Zelenoj stranci (bez izravne uloge Cohn-Bendita) sve do 1980-ih.  I o tome je pisano u Europi, recimo u Deuutshe Welle pod naslovom “Pedofilski skandali među Zelenima”

Cohn-Bendit je reagirao na te navode tvrdeći da se njegovi opisi erotskih susreta ne temelje na istinitim događajima, već su samo zamišljeni kao nešto što se danas naziva “odvratnom provokacijom” usmjerenom na ispitivanje seksualnog morala.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/tportal.hr