Na Duhovski ponedjeljak Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve, koji nas posebno poziva na promišljanje o ulozi Marije u Crkvi. Pri tome se posebno naglašavaju četiri vida:
-
Marijina spremnost i potpuna podložnost Božjoj volji kada joj je anđeo navijestio da će začeti i roditi Sina koji je glava Crkve,
-
Kristove riječi na križu kada je Ivanu povjerio svoju Majku, a Majci povjerio Ivana, odnosno time je i nama darovao Mariju za Majku,
-
Marijina nenametljiva ali čvrsta uloga u prvoj kršćanskoj zajednici, gdje se pokazala kao ona koja zajedno s drugima iščekuje silazak Duha Svetoga, te kao ona koja je postala već tada duhovna Majka apostolima i svima drugima koji su se sastajali na molitvu i lomljenju kruha, odnosno u punom smislu riječi postala Majka Crkve,
-
Marijino uznesenje na nebo kao znak ne samo njezine proslave, nego i predokusa proslave svih onih vjernika koji streme vječnoj domovini na nebu.
Nastanak blagdana Marije Majke Crkve svoje početke u izravnijem smislu ima u djelovanju Drugoga vatikanskog sabora, koji je u svojoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium veliki dio posvetio Djevici Mariji, osvjetljavajući različite vidove njezine veličine, a još više u završetku 3. sjednice toga sabora (21. 11. 1964.), kada je papa Pavao VI. Mariju nazvao Majkom Crkve – svih vjernika koji joj se rado obraćaju kao svojoj nebeskoj Majci. Slično je ponovio i 8. 12. 1975. godine, prigodom desete obljetnice završetka Drugoga vatikanskog sabora.
Kod nas se štovanje Marije Majke Crkve proširilo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, na čiju je molbu sv. papa Ivan Pavao II. 5. 3. 1979. god. odobrio uvođenje blagdana Blažene Djevice Marije Majke Crkve za cijelo područje Biskupske konferencije bivše Jugoslavije, te je također odredio da se on slavi svake godine na Duhovski ponedjeljak.
Marija se u našem narodu rado naziva Majkom i mnogi joj se vjernici s punim pouzdanjem obraćaju moleći upravo njezin Majčinski zagovor, s pravom osjećajući u njemu posebnu nadu i iznimnu snagu.
