Partnerstvo Donalda i Angele na velikoj je kušnji. Kulminacija krize u partnerstvu dogodila se ovih dana, nakon Trumpove europske turneje. “Vremena u kojima smo se mogli potpuno osloniti na druge su dobrim dijelom iza nas. To sam sama doživjela posljednjih dana”, poručila je poslovično suzdržana kancelarka Merkel.
Učinila je to nakon što ju je američki predsjednik i na europskoj turneji više puta javno prozvao da ne plaća dovoljno NATO-u za obranu, da je njemačka trgovačka politika vrlo loša za SAD, a američki trgovinski deficit s Njemačkom ogroman i nakon što je najavio (a potom i službeno objavio) američki izlazak iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.
Povratak države
Kriza partnerstva između Trumpa i Merkel nije rezultat razlike u karakterima. Ona je pozicijski uvjetovana. Donald Trump je izabrani izazivač dosadašnjeg, globalizacijskog, svjetskog poretka, čije su političke temelje nakon okončanja hladnog rata postavili Bill Clinton i njegov potpredsjednik Al Gore.
On je podrazumijevao SAD kao svjetsku supersilu, NATO kao američki političko-obrambeni instrument, potiskivanje upravljačke uloge država u korist međunarodnih organizacija, sporazuma i konvencija (WTO, Pariški sporazum o klimi, TTIP, setovi konvencija koje reguliraju društvo).
Podrazumijevalo se, dakako, da će globalizacija učvrstiti ulogu Amerike kao svjetske supersile. Računica se pokazala pogrešnom. Sjedinjene Države su započele ili iz sjene potaknule i izgubile čitav niz ratova, uz ojačalu Kinu, i povratnicu Rusiju izgubile su status supersile, na trgovini bez granica stradala je američka industrija, moć novca (korporacija, različitih lobija) potisnula je državu iz upravljačkih procesa…
Nekonvencionalni biznismen buldožerskog stila Donald Trump je, rekla bih, odabran da bude izabran za rušenje tog poretka i vraćanje upravljačkih prava državi. I zato on očekivano napada njegove stupove: NATO, smjer pregovora o TTIP-u, Pariški sporazum, UN…
Angela Merkel je čuvarica statusa quo. I kao njemačka kancelarka i kao stvarna šefica EU-a nakon Brexita. Njemačka je iznimno profitirala na globalizaciji: razvijala je do maksimuma svoje gospodarske, industrijske i trgovačke kapacitete, financijskom je snagom kupila upravljačke dionice u EU-u, zbog povijesnog nasljeđa nije ni smjela previše ulagati u vojsku pa je, usmjeravajući novac u druge segmente, otišla najdalje u razvoju “zelenih” tehnologija.
Za Njemačku je Pariški sporazum o klimatskim promjenama dugoročno zlatni rudnik. I zato je suzdržana Angela javno ljuta na razbarušenog Donalda, koji razotkriva da je opasnost od klimatskih promjena dijelom i kreirana da bi se napravio taj zlatni rudnik. Nakon Brexita, Njemačka zapravo postaje stvarni upravljač EU-a.
No to vrlo lako može postati Pirova pobjeda. Trumpu je to poznato. A vjerujem da ni Merkel nije nepoznato, ma koliko javno zagovarala ideju jače EU integracije, stvaranja europske vojske, više naddržavnih regula, a manje državne politike u upravljanju.
Naime, EU bez Velike Britanije nema više političku težinu, niti međunarodno-politički kapacitet. Jer Velika Britanija, sa svojim povijesnim iskustvom, međunarodnopolitičkom pozicijom i infrastrukturom, bila je ta koja je vodila međunarodnu politiku EU-a. I, još važnije, EU bez funkcionalnog NATO-a, pod američkim vodstvom, kao svojeg obrambeno-sigurnosnog kišobrana gubi i integracijsku privlačnost i smisao.
Osobito u današnje vrijeme ozbiljnih sigurnosnih prijetnji, kako od islamskog radikalizma (poglavito tzv. Staroj Europi), tako i od novih osvajačkih ambicija ojačale Rusije (osobito prema tzv. Novoj Europi).
U takvom dramatičnom sigurnosnom ambijentu, pomoć se obično ne traži od Emmanuela Macrona, koji spašava planet Zemlju od Donalda Trumpa, “jer nemamo planet B”, dok se istodobno najprije Židovi, a sve više i kršćani, iseljavaju iz pariških četvrti, sada već i onih blizu samom središtu grada.
Imamo rješenje
Zbog nesigurnosti. I što bi to europska šefica Merkel mogla ponuditi državama tzv. Nove Europe, uključujući i Hrvatsku u slučaju da zatraže zaštitu od ruske prijetnje? Obećanje da će inicirati raspravu o stvaranju radne skupine za izradu koncepta europske vojske pod francuskim vodstvom? Jer Njemačka to ne smije.
Postoji racionalni izlaz za očuvanje partnerstva Donalda Trumpa i Angele Merkel u upravljanju Europom. A to je: NATO pod američkim vodstvom kao obrambeno-sigurnosni kišobran i politički savez, Velika Britanija kao glavni međunarodno-politički operativac i EU pod njemačkim vodstvom kao snažna gospodarska asocijacija.
Kolumnu u cijelosti čitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
