Prije točno 25 godina, u ranim jutarnjim satima započela je vojna akcija „Breza“ u kojoj je od neprijateljskih snaga oslobođen Lipik koji je tako postao prvi grad oslobođen u Domovinskom ratu.
Lipičani su u svom gradu “slomili zube” vojnicima zloglasnog Banjalučkog korpusa koji su dio Lipika zauzeli 12. listopada 1991. godine, a u drugom valu napada 28. studenog osvojili su skoro cijeli grad, osim dijela Ulice Ante Starčevića, Nikole Tesle i Filipovačke.
Branitelji Lipika odbacuju tvrdnje da je Lipik pao.
„Osvojiti grad znači zavladati u potpunosti cijelim njegovim teritorijem, a neprijatelj u Lipiku to nije uspio jer smo uspjeli zaustaviti njihov proboj. Nakon toga su svakodnevno u gradu vođene borbe. To znači da mi Lipik nikad nismo napustili, pojašnjava Josip Straga – “Bepi” koji se, u društvu ratnih suboraca Vonka Dolića “Pinte”, Predraga Marića “Toce” i Siniše Ljevakovića “Cige”, prisjetio događanja prije 25 godina.
Vinko Dolić Pinta se sjeća da je, kao i danas, i tog jutra bila gusta magla koja se podigla oko podneva kada je u Lipiku granulo i sunce: „Kada su se povukli, oko 14 sati su nas počeli tući „maljutkama“ s Mačkovca, ali smo mi bez obzira na to do 16 sati stigli do pruge. Ujutro 7. prosinca smo prešli prugu i učvrstili se na punktovima“.
Jednoglasno ističu da su Lipičani samostalno organizirali liniju obrane, često improvizirajući i prilagođavajući se trenutnoj situaciji na terenu.
„Oni su do Lipika došli praktički bez ikakvog otpora, dobro naoružani, motivirani i odmorni, ali su ovdje slomili zube“, ističe Bepi, a Toco dodaje kako je neprijatelj pogriješio što se s pješadijom spustio u grad.
Gardisti svjedoče: „Hrvati su jači u uličnim borbama“
„Veći efekt bi imali da su nas tukli artiljerijom jer smo u uličnoj borbi bili jači, posebno zato što smo poznavali teren“ , tvrdi Toco. Nerijetko je bilo situacija da u jednoj ulici budu punktovi i branitelja i neprijatelja, koje bi dijelilo tek nekoliko kuća, pa je bilo i međusobnih dovikivanja.
Tijekom akcije oslobađanja Lipika u kojoj je sudjelovalo oko 300 branitelja ne samo iz Lipika, nego i iz ostalih dijelova Hrvatske, neprijatelji su imali gubitaka, ali nisu ostavljali svoje mrtve.
„ Znali smo da su imali dosta žrtava jer je na ulicama bilo puno krvi, a kasnije smo našli i dokumente i njihove evidencije koje su to potvrdile“, tvrdi Toco i dodaje kako su na njihovim punktovima na stolovima zatekli pune tanjure jer su počeli bježati usred doručka, u pećima je još gorjela vatra, a na stolovima svijeće.
Nakon što su protjerali neprijatelje iz Lipika, preko nišana su se gledali sve do „Bljeska“ kada su završili posao.
Osloboditelji Lipika – Ne tražimo ništa, ali neka ne diraju naš ponos!
Od oslobođenja Lipika prošla je 25 godina, branitelji s kojima smo razgovarali tvrde da ne traže niti su ikada tražili bilo kakve privilegije i povlastice, ali ne daju da im itko dira ponos.
„Imamo svoje heroje, na primjer Bero Ivošević i Ibrahim Milad Abushala poznatiji kao Gadafi, ali ih nitko ne priznaje. Oni padaju u zaborav kao što svi zaboravljaju i Lipik. Dokaz tome je da o današnjem danu nema niti jedne informacije niti na televiziji, niti na radiju ili novinama, a svi pričaju kako djecu treba učiti istini o Domovinskom ratu“, jednoglasno govore.
„Kada nekome spomenete Lipik, prva asocijacija je turizam, a tragično je da se baš po pitanju turizma napravilo najmanje. Sve je manje stanovnika, radnih mjesta i vlast se prema Lipičanima ponaša maćehinski. U svojoj smo državi postali građani drugog reda“, ne krije razočaranje Bepi.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
